Ležim i slušam otkucaje srca.
Ravnomjerno, duboko, sporo ali uporno, srce radi svoje.
Tijelo radi svoje.
Potpuno nesvjesni mehanizmi i njihov upravitelj.
Ispunjava me sreća jer srce kuca, radi, pumpa.
I govori mi:

” Idi Damire, tijelo je spremno, živo, ovdje za tebe.
Radi s njim divne stvari. Radi s njim sve što te veseli. Pronosi tu radost postojanja.
Ja, srce, neću dovijeka raditi. Ti ćeš uvijek biti živ, ali vrijeme boravka u ovome tijelu ima svoj vijek trajanja.
Iskoristi ga.
Osmjehuj se više.
Ljubi više.
Ljubi sve što vidiš, čuješ, mirišeš, kušaš, dodiruješ.
Ljubi svakom svojom misli. Ljubi mislima o zajedništvu, suradnji, dobrobiti za sve, najidealnijem svijetu i životu, raju ovozemaljskom.
Ljubi mislima kako voliš i kako si voljen.
Ljubi svakim svojim osjećajem. Suosjećaj sa drugima još više, pomogni im na njihovom putu i borbama koje imaju. Budi podrška svakom dijelu sebe koji ti dolazi u život kroz druge osobe.
Tako iscjeljuješ sebe. Tako rasteš, a tako se iscjeljuju i rastu i oni.
Svakim dodirom Ljubavi sve si svjesniji: to je moja BIT. To je moja Sveukupnost: LjUBAV.
Koja iskustvo Sebe doživljava kroz osobnost i tijelo Damira.”

Znate li da možete razgovarati sami sa sobom? Sa svojim organima? Sa vjetrom ? Sa drvetom? Cvijetom ? Bogom? Životinjama? Planinom? Morem? Svemirom? Životom?

Probajte!

Damir Barušić