Ponekad sam u dilemama kako nešto riješiti. Neko svoje unutarnje
stanje.

Uglavnom imam neke ‘negativne’ emocije ili stanja koje mi se ne
sviđaju: zabrinutost, nepovjerenje, ljutnju, ljubomoru.

Uglavnom zabrinutost prevladava. Pa se tu susrećem sa dilemama.
Kako nešto riješiti? Da li nastaviti ili prekinuti odnos? Da li promijeniti posao ili suradnika?
Da li promijeniti mjesto stanovanja?
Da li me ona voli? Da li me je namjerno zeznuo oko novca ili mu se
omaknulo?
Neka životna pitanja.

Stoga sam otišao na savjetovanje.

Mislim si ako drugi ljudi dolaze do njega po neki savjet/ podršku/ pomoć, zašto ne bi i ja ?!
Pogotovo jer iz prve ruke znam da mu ljudi vjeruju, cijene ga i često dobiva lijepe povratne
informacije oko toga da im je to pomoglo.

I to hoću baš pravo savjetovanje. Ne onako usput, još jedan razgovor koji ću zaboraviti kad ga
završim. Nego nešto čega su pridržavati.

počeli smo:

on: — što te dovodi do mene?

ja:- nisam sretan onako kako bi volio biti

on:—a kako je to biti sretan kako bi ti volio biti?

ja:- onako, da budem potpuno bezbrižan i slobodan, ispunjen… bez opterećujućih misli koje
imam sada

on: — što te sprječava da budeš bez misli kojima se sada opterećuješ?

ja:- ništa me ne sprječava

ON: — Zašto ih onda još uvijek imaš?

ja:- ko da imam naviku takvog razmišljanja…Ko da stalno tražim rješenje, jasan znak što činiti,
jasan znak što mi život pokazuje…

on: – da li pronađeš rješenje u tom svom razmišljanju?

ja:- ne baš… jedino rješenje koje mi je prihvatljivo u tim svojim razmišljanjima je da bi se drugi
trebali promijeniti jer se nakon nekog vremena uvijek pokaže da sam Ja bio u pravu i da su drugi
Napravili upravo tako kako sam sumnjao da će napraviti… u sve što sumnjam i oko čega sam
zabrinut na kraju se upravo to i ostvari…

on: – doista? štogod si sumnjao i oko čega si bio zabrinut na kraju se i ostvarilo? štogod misliš to se
na kraju i ostvari?

ja:- da, gotovo uvijek se ostvari ono oko čega sam bio zabrinut i u što sam sumnjao…

on:-bi li ponovio još jednom ovo što si zadnje rekao

ja: – koje? da se uvijek ostvari ono oko čega sam bio zabrinut i u što sam sumnjao?

on:- da, to

ja:> hm, misliš li… ?

on: —što ti misliš?

ja:- sad mi prolazi misao da sam toliko fokusiran na to oko čega sam zabrinut i u sumnji da mi se
to na kraju i izmanifestira

on: — što misliš o tome?

ja:- bome da… i znaš što još? još na kraju gotovo slavodobitno utvrdim da sam i ovaj put bio u
pravu oko svojih briga i sumnji jer se upravo dogodilo to u što sam sumnjao

on: – shvatio si? znaš sad?

sE Prilagodi #* Uredi ul! Statistika

ja:- znam

on: — lijek za tvoju sreću je….?

ja: – izabirati sretne misli… misli od kojih ću se osjećati dobro… podržavajuće i ljubavne misli… bez
obzira što se događalo izvana, bez obzira kakve sam situacije doživio, bez obzira kako se tko
ponašao prema meni, bitno je ono što ja imam u sebi, bitne su moje misli i emocije… jer uvijek će
se nešto izvana događati, a sreća je stvar unutarnjeg izbora, stvar određenja da je to moj životni
prioritet, a ne događaji u mojem životu… takve misli i emocije uvijek želim imati… biti u ljubavi i
povjerenju

on: —idi u miru i sreći

ja: — hvala , hvala, hvala

I tako je završilo.

Ništa spektakularno, ništa što već nisam znao, ali sam se valjda na taj način morao podsjetiti te
važne lekcije.

I drago mi je da sam otišao na ovo savjetovanje.

Jer ponekad je baš dobro PORAZGOVARATI SAM SA SOBOM