Osjećam tvoju prisutnost
u noći tamnoj
više nego što očima vidim
sva čudesa svijeta.

Dodirujem te mislima
mirišem tvoju lelujavost
znam da si tu
nadohvat poljupcu.

Ponekad mislim da si zvijezda
ponekad vila nestašna
koja mi tjera um
na zaljubljene titraje.

Priznaj, tu si negdje
na korak do utjelovljenja
priznaj, ne srami se
i ti mene tražiš.

U  čežnji
sanjiv i nasmiješen
stojim ovdje
svjestan podsmjeha materijalista.

Jer samo ja znam
da duša dušu mije
dok se tijelo od tijela još krije
jer susret svaki tako započinje.

Ti koja dolaziš…
… ja te čekam

Damir Barušić

.