I dok žudim za životom
i tražim magičnu formulu
kako stvoriti neprekinuti osmijeh
i svijet bez muke
kako lakoćom preskočiti masivne planine ljudske gluposti
nastale nasljedovanjem energije predaka iz prošlosti
radost bivanja i mene napušta
i srce mi, kao i njihovo, tvrdne.
Postajem ono protiv čega se borim
postajem kao oni koji me gađaju kamenom
postajem onaj koji kamenom gađa.
Mijenjati svijet pretežak je posao
mijenjati one koji viču, proklinju, varaju, kradu, otimaju, iskorištavaju, tuku
uzaludan je trud.
Jedino u svojem kutku doma
koji nosim na nogama
stvaram slijedeću radosnu sinapsu
tražim slijedeći ljubavni neistraženi kutak u srcu
tražim slijedeću mogućnost svojeg osmijeha
svog napretka na putovanju
prema bespućima svemirskog prostranstva
na kojem ću naslikati svoju slijedeću životnu priču
koja će biti šarenijih boja od svih dosadašnjih.
Pa možda i druga bića
koja plove između zvijezda koje posjećujem
vide čežnju moje nutrine
naslikane na platnu Života
i budu ljubavniji u svojim tkanjima.
I tako, malo pomalo
dopunjavam svoju pjesmicu
nježnijim notama
dopunjavam svoju priču
zahvalnijim riječima
dopunjavam svoj igrokaz
veselijim likovima
dopunjavam svoje putovanje
laganijim ljuljuškanjem
dopunjavam svoj Život
više sa osmijehom
više sa Sobom.
Damir Barušić
.