piše : Damir Barušić

Od 47 godina života, imam osjećaj da sam drugima udovoljavao i pomagao 46.

U stvari pokušavao udovoljiti  i pomoći drugima. Obitelji , rodbini, susjedima, prijateljima, poslovnim partnerima, suradnicima.
I uglavnom sam bio neka ”dobrica” koja uvijek ima vremena za druge. I energije. I novaca.  I razumijevanja.

Znam da udovoljavanje i pomaganje nisu istoznačni pojmovi, ali mislim da često idu jedan uz drugog. Ne uvijek, ali često.
Htio sam ljudima udovoljiti i/ili pomoći da bi ljudi bili sretniji. Da bi bili u miru. Da bi im život bio lakši.
Priznajem da sam mnogo puta nekome pomagao iz emocija koje ne bi trebale biti povod pomaganja: strah, sažaljenje, moja potreba da pomognem, ali većinom je to bilo iz suosjećanja i empatije.

A kad malo dublje i iskrenije pogledam, često nisam to činio baš isključivo zbog njih, činio sam to i iz sebičnih razloga.
Trebala mi je njihova ljubav.
To neko uzvraćanje pomaganja i udovoljavanja kroz emociju ljubavi, jer sam imao uvjerenje da samo tako mogu doći do ljubavi.
Samo ako pomažem i udovoljavam drugima. Bez obzira koliko mene to tog trenutka ‘koštalo’, jer sam tražio nešto ‘više’ zauzvrat: mrvice ljubavi.

Traženje ljubavi je vrlo često pozadina udovoljavanja i pomaganja.
Ishod takvog udovoljavanja ili pomaganja gotovo uvijek je isti. Osobe kojima sam udovoljavao i pomagao imale su sve veće i veće prohtjeve, pa su se čak znale i uvrijediti ako im u nekim situacijama kažem NE. Jer se podrazumijeva da ja imam vremena, energije, novaca, strpljenja ili nečeg drugog baš za njih.
Ako 100 puta to imam, a jedanput nemam, nastupa ‘katastrofa’.
Ja postajem zločesta osoba.
I baš osobe kojima sam najviše nastojao pomoći, udovoljiti, usrećiti su uglavnom osobe koje su rijetko kada, a neke valjda i nikada, imale poriv uzvratiti kada je meni štogod zatrebalo.

Nije ovo nikakvo spektakularno iskustvo, nešto što niste sami doživjeli ili znali, ali vam može biti još jednom podsjetnik da ne pokušavate udovoljiti osobama u vašem okruženju, koliko god vam oni bili bitni u životu: partnerima, roditeljima, braći i sestrama, susjedima, rodbini, prijateljima. Pogotovo ako nešto očekujete zauzvrat. A pogotovo ako je to očekivanje ljubav.

Jer nikome nećete moći udovoljiti u potpunosti.
Jer ‘još se nije rodio tko bi svima ugodio’.
Jer ćete živjeti njihove projekcije života, a ne svoje istinske porive.
Jer nećete dobiti mrvice koje tražite.
A jednog dana, svi odu iz naših života. Na ovaj ili onaj način.
A ostanemo mi, koji Jesmo ili Nismo živjeli ono što mi jesmo.

Pomoći da, pružiti ruku bližnjemu itekako, ali samo ako to nama ne šteti, iscrpljuje i poništava.
A priznajte si da smo mnogo puta svi skupa, želeći udovoljiti nekome, donosili odluke i izabirali partnere, poslove, vrijednosti  koje nam se i nisu možda najviše sviđale ali smo se nadali da će sviđati ili zadovoljiti drugog. I da ćemo time dobiti one mrvice ljubavi i pažnje koje nismo dobivali.

Ne bojte se živjeti Sebe, jer življenje Sebe je najveća i najljepša pomoć drugima da i oni žive Sebe.

A ljubav koju tražimo od njih ionako ne možemo dobiti.
Jer ona prebiva u vama i ne dobiva se od drugih.
Ona se može samo dati. Sebi i drugima.  ❤

Damir Barušić