
Jedno jutro prije 16 godina.
Probudio sam se plačući i sa bolnim, vrućim i pomalo naotečenim dlanovima.
Bio sam iznenađen sa svojim stanjem, ali sam istovremeno osjećao i najdublji do tada doživljeni mir i spoznaju da je sve u redu.
Suze su nezaustavljivo tekle.
A nisam bio čovjek od plača. Čak štoviše, često sam ih potiskivao.
Sa svakom isplakanom suzom teret života je kopnio.
Bol u dlanovima je postajala ugodnom, iscjeljujuća energija je probila blokade i vidala rane tijelu i duši.
Počelo se pojavljivati oduševljenje. I spoznaja.
Spoznaja da je gotovo sa dosadašnjim teškim življenjem koje je isisalo životnu radost u svim područjima ( obiteljske razmirice, nezadovoljstvo poslom, ljubavni nesklad, manji i veći zdravstveni problemi)
Transformacija je bila na vrhuncu.
Tijelo je postajalo vitalnije i snažnije, emocije su postajale ljubavnije, misli su postajale britkije i jasnije, a duša slobodna.
Sve dosadašnje životne patnje su imale svoj smisao, a svaka unutarnja težnja postajala je ostvarljiva.
I ubrzo se materijalna stvarnost počela mijenjati.
Promjena mjesta stanovanja, promjena posla, gotovo sve bolesti su nestale. Ljubavno partnerstvo se tada još nije pojavljivalo (sada je prisutno 🙂 ) ali je rasla ljubav prema Sebi . Najznačajniji oblik ljubavi koji do tada nisam ni znao da postoji.
Ja sam počeo živjeti ono što Ja Jesam.
Počeo sam se baviti iscjeljivanjem. Mnoštvo djece i odraslih, manjih i vrlo teških bolesti, mnoštvo teških sudbina ali i mnoštvo radosnih ishoda i do tada nepojmljiva radost što mogu pomoći drugima.
Osnovao sam i udrugu kroz koju sam ostvarivao humanitarno pomaganje siromašnoj djeci i obiteljima. Mnoštvo nahranjenih, obučenih, poboljšanih životnih uvjeta uz podršku nebrojenih volontera, donatora i prijatelja.
Cijelo vrijeme sam čitao razne knjige, proučavao razne tehnike samopomoći, stjecao znanja.
Započeo sam sa životom u prirodi. Biljke, životinje, tišina i pjev ptičica postajala je moja svakodnevnica.
Gradnja kućica, vrtovi, volontiranje, radionice u prirodi, tretmani i savjetovanja dio su mog života.
Života koji i dalje ima svoje izazove, ali u kojem prevladavaju radost, mir, ispunjenje, zahvalnost, stvaralaštvo, kreativnost, ljubav.
I to je moja najveća životna transformacija.
Iz života u kojem je prevladavalo nezadovoljstvo u život u kojem prevladavaju zadovoljstvo i osmijeh.
Iz života koji me udarao u život koji me njeguje.
Ovu svoju životnu transformaciju, svoja stečena iskustva, znanja i spoznaje smatram svojim najvećim životnim uspjesima i sa radošću ih dijelim sa svojim prijateljima, poznanicima, klijentima i svima drugima koji dolaze u moj život.
Ovaj tekst dijelim sa vama koji ga čitate, iz razloga da vam možda bude podrška u vašoj transformaciji, da vam možda moje iskustvo bude poticaj da i vi ostvarujete Sebe i da spoznate da je ostvarivanje Sebe najbitnija radnja koju možete poduzeti u životu. Ako vam na tom putu zatreba pomoć i podrška, javite se. ❤
.
Hvala.
2017-06-14 7:45 GMT+02:00 Damir Barušić :
> Dodir svjesnosti posted: ” Točno prije 14 godina bila je subota. Probudio > sam se plačući i sa bolnim, vrućim i pomalo naotečenim dlanovima. Bio sam > iznenađen sa svojim stanjem, ali sam istovremeno osjećao i najdublji do > tada doživljeni mir i spoznaju da je sve u r” >
molim 🙂
Najvažniju stvar nisam našla u vašem tekstu, a to je koji je uzrok prethodio tom čudesnom buđenju. Svi bismo mi rado doživjeli nešto slično samo ne znamo kako.
Uzrok je bila stalna težnja da promjenim svoj život 🙂
Hvala Danire što si podijelio svoju priču s nama. Želim ti još puno uspjeha na tvom putu. ❤❤❤
hvala lijepo Dragana…svako dobro i tebi ❤
❤ Život i dalje ima svoje izazove, ali prevladavaju radost, mir, ispunjenje, zahvalnost, stvaralaštvo, kreativnost, ljubav ❤
❤ Cijeli tekst je vrlo inspirativan i podudaran s mojim misaonim te duhovnim stilom življenja ❤ Hvala ❤
hvala tebi Željka na ovom komentaru ❤