piše Damir Barušić
Jedan od ključeva mirnog i radosnog življenja je naše POVJERENJE. Kada imamo povjerenja, prepuštamo se toku života i ostvarivanju Sebe bez napora, grča i nepotrebnog rasipanja energije.
Tri su bitna pravca u kojem bi se naše povjerenje trebalo razvijati:
-povjerenje u sebe
-povjerenje u druge
-povjerenje u Život
Kao i uvijek, nabitnije je početi od sebe.
Pogledajmo unutar sebe u kojim djelovima imamo povjerenja u svoje vrline, vrijednosti, sposobnosti i talente, a u kojim dijelovima nemamo.
Gotovo cijeli sustav današnjeg življenja napravljen je tako da nas uče kako da budemo roboti i da se razvijamo u smjerovima koji paše političarima, korporacijama, državnim i vjerskim institucijama.
Obrazovni sustav nas uči uglavnom skupljanju informacija umjesto razvijanju osobnih potencija.
Srećom, polako ali sigurno, pojedinci se sve više se razvijaju u smjeru osvješćivanja vlastitog potencijala mudrosti, unutarnjeg znanja, razvijanju individualnih vrijednosti.
Na taj način, povjerenje u vlastitu osobnost raste. Postajemo svjesni da su naši unutarnji porivi vrijedni i da im trebamo posvetiti punu pažnju. A kada osvjestimo naše porive i živimo ih, živimo Sebe.
Kako će rasti povjerenje u nas same, tako će rasti povjerenje i u druge ljude koji sudjeluju u našim životim ( ljubavna parnerica/partner, djeca, roditelji, rodbina, prijatelji, poslovni suradnici i svi ostali) što će podići kvalitetu naših odnosa jer će energija biti usmjerena na dobrobit i kvalitete, a ne na sumnju i preispitivanje.
Koliko samo energije i vremena potrošimo u našim odnosima na rješavanje situacije koje se događaju temeljem našeg nedostatnog povjerenja, naše sumnje u motive drugih, naše sumnje u ljubav, poštovanje i poštenje drugih?! I da li smo ih ikada na taj način riješili ili smo dodatno zakomplicirali odnose i situacije našim nepovjerenjem ?!
Koliko god da potrošimo, previše je, jer smo svu tu energiju i vrijeme mogli potrošiti na sklad, sustvaralaštvo i dobrobit.
Kada imamo povjerenje u sebe i druge, imamo i povjerenje u Život.
Sav napor življenja nestaje i sve postaje lagano.
Sve situacije i osobe u svom životu osjećamo kao dobrodošle i kao izraz podrške Života.
A kad to osjetimo, mi jesmo ono što jesmo i radosno to izražavamo i živimo.
A to je kraj vječne potrage za smislom Života jer ga radosno živimo.
Mi postajemo Mir, Radost, Ljubav.
.
.
Damir Barušić 