Mnogi ljudi zapravo ne žele baš razmišljati. No, očito da žele osjećati se dobro. Zadovoljavanje fokusa na emocionalnim željama nadjačava njihovu sposobnost da misle i djeluju ispravno i to postaje sekundarno prema emocionalnom utjecaju. To je posebice izraženo kod onih koji se ne zabrinjavaju razmišljanjem, i svjesno se usredotočuju na osjećaje, kao što mnogi pseudoduhovnjaci čine.

Čini se da su način života i radnje poduzete od strane mnogih temeljene na fokusu na zadovoljstvo, dobar osjećaj, užitak, sreću, udobnost, praktičnost, a ne na temelju fokusa na pobjedu ispravnog nad neispravnim, na istini. Ljudi se toliko očajno žele osjećati dobro da psihološki bježe od mogućnosti da njihovo ponašanje može biti išta drugo nego “dobro” ili “pravo”, unatoč tome što dokazuju suprotno kada se “prepiru” o svom poricanju i neznanju.

Svijet je opsjednut s maskom pozitivnosti i ignorira negativnosti za koje se treba znati i koje treba rješavati. S takvim fokusom, ljudi postaju “fejkeri”, maskirani u pozitivnost, skrivajući se iza samoproglašenih pridjeva samih sebe kao osobe pune ljubavi, svjetla, jednote, suosjećanja, brižnosti i drugih koncepata od kojh se osjećaju dobro, važno i posebno (opet osjećaj), dok osuđuju pokušaje da se uvidi negativnost onakvom kakva jest. Takvi nikada neće doći do prave spoznaje, jer se skrivaju od stvarnosti. Kako bismo se izliječili i razvijali, moramo se suočiti sa stvarnošću i osjetiti stvarnost, a ne se skrivati od nje u svjesnoj ignoranciji i emocionalnom blaženstvu. Osjetite bol, patnju, nesreću, užas, tamu. Osjetite stvarnost, vidite i ono negativno, mislite, procesuirajte.

Psihički, intelektualno i emocionalno slabi ne traže istinu. Oni su također “duhovno” slabi, jer duhovnost je istinitost. Polariziran fokus na emocije i užitak će stvoriti averziju prema negativnostima, sprječavajući iskrenu procjenu negativnosti, tame, sjena ili zla, onemogućujući iskrenu procjenu sebe.

Neki ljudi su toliko vezani za maske pozitivnosti koje su stvorili za  da se na neki način više ne usude razmišljati kritički. Ako razmišljaju kritički, sami sebe će ukloniti iz njihove vezanosti za maske pozitivnosti života, gube emocionalnu zonu komfora i iluziju “ljubavi”, “jedinstva”, “mira”, itd , te da su povezani s pozitivnim načinom života. Razmišljajući o stvarnosti, kakva ona zaista je znači suočiti se sa stvarnošću kakva ona zaista je. Mnogi ljudi to ne žele raditi već žele živjeti u snovima, te živjeti u blaženom neznanju.

Svijest je dvosjekli mač. Čovjek je svoj vlastiti najgori neprijatelj u najvećem dijelu. Treba se prestati  samobmanjivati sa slijepom povezanošću s pozitivnim, užitkom, ugodom, praktičnošću, dobrim osjećajem.Potrebno je da bi se transformacija i put ka istini dogodio doživljavati i osjećati stvarnost onakvom kakva zaista je.

Autor teksta je Kris Nelson, autor i vlasnik web portala Evolve Consciousness

Izvor: funkymem.com