Jedan je mladić došao do starog učitelja i rekao mu kako je nesretan jer ima puno problema te je zatražio savjet.

Stari učitelj mu reče da stavi šaku soli u čašu vode i da to popije.

„Kako ti se sviđa?“ – upitao je učitelj.

„Grozno je.“- reče mladić.

Učitelj se nasmije i zatim upita mladića da uzme još jednu šaku soli. Hodali su do obližnjeg jezera i starac zamoli mladića da u jezero baci sol koju je držao u šaci.

Starac tada reče:  „Sada popij malo vode iz jezera.“

„Dobro je.“ – reče mladić.

„Nije grozno? Ima li okus soli?“ – upita učitelj.

„Ne.“ – kaže mladić.

Učitelj sjedne pored mladića, uzme mu ruku i reče:

„Bol života je ova sol, ni više ni manje. Količina boli u životu ostaje ista, potpuno ista. No, osjećaj boli kojeg doživljavamo ovisi o posudi u koju je stavljamo. Stoga, kada te boli, jedino što možeš učiniti je da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani biti časa. Postani jezero.“

Indijska priča

Izvor: preuzeto sa interneta