Uvjetovanost postoji. Da bi Osuda mogla postojati, mora biti nečega u ljubavi što vi ne razumijete. To je bio vaš zaključak, pa ste izmislili Uvjetovanost kao osobinu života, da biste razriješili dvojbu koja se pred vama pojavila. Sve u životu mora biti uvjetovano. Nije li to samo po sebi očigledno, upitat će neki mislioci među vama. Niste li razumjeli Drugi Privid? Ishod života je dvojben. Neuspjeh postoji. To znači da možda i nećete uspjeti osvojiti Božju ljubav. Božja je ljubav uvjetovana. Morate ispuniti Zahtjev. Ako ne ispunite Zahtjev, bit ćete odvojeni. Nije li to ono čemu vas je naučio Treći Privid? Vaše su kulturalne priče vrlo uvjerljive. U ovim sam razgovorima govorio uglavnom putem priča Zapadne kulture, budući da je to kultura u kojoj su se začeli ti razgovori. Ali i kulture Istoka, kao i sve raznovrsne kulture i tradicije ljudi u svoj njihovoj šarolikoj raznolikosti, posjeduju isto tako svoje priče, a većina ih se temelji na nekim ili svim Prividima.

Kao što sam jasno rekao, ima više privida, a ne samo deset. Svakoga ih dana stvarate na stotine. Svaka od vaših kultura stvara svoje vlastite, ali na ovaj ili onaj način svi su oni utemeljeni na istim, temeljnim zabludama. Dokaz je to što su se u svima stvorile iste posljedice. Život na vašoj planeti ispunjen je iskustvima pohlepe, nasilja, ubijanja i, gotovo posvuda, uvjetovane ljubavi. Da je ljubav uvjetovana, naučili ste iz svoje misli da je ljubav Vrhovnoga Bića, kako god zamišljali to Biće, uvjetovana. Ili, ako ne vjerujete u Vrhovno Biće, nego radije u Sam Život, tada ste Život zamišljali kao proces izražavanja života u kontekstu Uvjetovanosti. Odnosno, jedan uvjet ovisi o drugome. Neki od vas to bi nazvali Uzrokom i Posljedicom. A što je, pak, s Prvobitnim Uzrokom?

To je pitanje na koje nitko od vas nije u stanju odgovoriti. Čak ni vaši najveći znanstvenici nisu u stanju razotkriti tu tajnu. Čak ni vaši najveći filozofi nisu u stanju razriješiti taj problem. Tko je stvorio Ono Sto Stvara? Ako zamislite Svemir uzroka i posljedice, to je sasvim zgodno – ali što je uzrokovalo Prvobitni Uzrok? Na tome se spotiču učitelji. Tu završava vaša staza. Tu dosežete granicu svoga razumijevanja. A sada ćemo se baciti s ruba klisure. U Svemiru nema nikakve Uvjetovanosti. Ono Sto Jest je Ono Što Jest, i nema nikakvih uvjeta pod kojima To nije tako. Razumijete li? Onome »Sto Jest« nije moguće ne biti. Nema nikakvih uvjeta pod kojima bi to moglo biti. Zbog toga je Život vječan. Budući da je Život Ono Sto Jest, a Ono Što Jest nikada ne može ne biti. Život je oduvijek bio, i uvijek će biti, svijet bez kraja. Tako je i s Bogom. Jer Bog jest ono što Život jest. Tako je i s ljubavlju. Jer ljubav jest ono što Bog jest.

Stoga ljubav ne poznaje nikakvih uvjeta. Ljubav jednostavno jest. Ljubav ne može ne »biti«, i nema nikakvih uvjeta pod kojima bi mogla nestati. Riječ »ljubav« u gornjoj rečenici možete zamijeniti riječju »Život« ili riječju »Bog«, i bit će jednako tako istinita. Uvjetovana je ljubav sama sebi protuslovlje. Jeste li to shvatili? Razumijete li to? Ta se dva pojma uzajamno isključuju. Iskustvo Uvjetovanosti i iskustvo ljubavi ne mogu postojati istovremeno i na istom mjestu. Uništava vas upravo vaša zamisao da mogu tako postojati. Vaša je civilizacija odabrala živjeti Osmi Privid na vrlo visokoj razini. Posljedica toga je da vaša civilizacija sama sebi prijeti izumiranjem. Vama ne prijeti izumiranje. To se ne može dogoditi. Jer vi ste Sam Život. Pa ipak, oblik u kojem izražavate Život u sadašnjem trenutku – a to je civilizacija koju ste stvorili, i koju se spremate stvoriti – nije nepromjenjiv. To je čudo onoga Tko Vi Jeste da svoj oblik možete promijeniti kad god to poželite. Zapravo, vi to neprestano radite.

Međutim, ako uživate u obliku u kojem sada doživljavate sebe, zašto biste ga mijenjali? To je pitanje s kojim se sada suočava cijela ljudska rasa. Dobili ste raj u kojem možete živjeti. Pružena vam je svaka moguća radost tjelesnog života. Vi uistinu živite u Rajskom Vrtu. Taj je dio vaše kulturalne Priče točan. Pa ipak, vi niste odvojeni od Mene, i nikada ne morate biti odvojeni. Taj raj možete doživljavati koliko god dugo želite. Ili ga možete uništiti u trenutku. Što odabirete? Vjerojatno ćete odabrati ovo posljednje. Je li to vaš izbor? Je li to vaša svjesna odluka? Vrlo pažljivo razmotrite ovo pitanje. Mnogo toga ovisi o vašem odgovoru. Bez obzira što u Svemiru ne postoji prava Uvjetovanost, vi čvrsto vjerujete da Uvjetovanost postoji. Naravno da postoji u Božjem carstvu. Svaka i pojedina vaša religija tome vas uči. Stoga mora postojati i u Svemiru. Vi ste odlučili da je to životna činjenica.

Stoga ste mnoge živote proveli pokušavajući shvatiti koji bi vam uvjeti dopustili da stvorite život – i život poslije života – kojeg želite, ako niste udovoljili Zahtjevnosti. Ako ste udovoljili Zahtjevnosti, nema nikakvih poteškoća. Ali, što ako niste? Ta vas je potraga odvela u slijepu ulicu, jer nikakvih uvjeta nema. Možete imati život kakvog želite, i kakav god život nakon života zamislite, jednostavno tako što ćete ga odabrati. Vi u to ne vjerujete. Recept ne može biti toliko jednostavan, kažete. Ne, ne… morate udovoljiti Zahtjevnosti! Vi sebe ne shvaćate kao stvaralačka bića. Niti Mene smatrate takvim. Zamišljate da na neki način Ja ne mogu dobiti ono što želim (da se sva Moja djeca vrate u svoj dom, k Meni) – što znači da Ja uopće nisam istinski stvaralačko biće, nego ovisno. Da sam uistinu stvaralačko biće, bio bih u stanju stvoriti sve Što god odaberem.

Ali čini se da u pogledu onog što bih želio ovisim o određenim uvjetima. Ljudi uopće ne mogu zamisliti kakvim bi uvjetima morali udovoljiti da bi se mogli vratiti kući, Bogu. Stoga su napravili najbolje što su mogli… i jednostavno izmislili neke uvjete. Oni su objašnjeni u onome što vi nazivate religijama. Religije ne samo da su objasnile Zahtjevnost, nego su isto tako objasnile kako čovjek može ponovo osvojiti Božju ljubav ako ne udovolji Zahtjevnosti. Tako su rođeni pojmovi oproštenja i spasenja. To su uvjeti ljubavi. Bog kaže, »Voljet ću te ako«, a to su bili ti »ako«. Da su ljudi objektivno promatrali stvari, činjenica da svaka reigija opraštanje i spasenje objašnjava na drukčiji način mogla im je poslužiti kao dokaz da je sve to izmišljeno. Ali objektivnost je osobina za koju ljudi nisu osobito sposobni. Čak ni danas mnogi ljudi nisu sposobni za nju. Vi i dalje tvrdite da ništa ne izmišljate.

Tvrdite da sam Ja uspostavio uvjete vašeg povratka Bogu. A ako postoji nekoliko stotina različitih religija, koje postavljaju nekoliko tisuća različitih uvjeta, to nije stoga što sam im Ja predao zbrkanu poruku, nego stoga što je ljudska rasa jednostavno nije pravilno shvatila. Naravno, v/ste je pravilno shvatili. Radi se samo o tome da je oni drugi ljudi, koji pripadaju onim drugim religijama, nisu pravilno shvatili. Ima mnogo načina na koji se to može razriješiti. Možete ne obraćati pažnju na njih. Možete ih pokušati preobratiti. Možete čak odlučiti da ih jednostavno uklonite. Vaša je rasa iskušala sve te načine. A imali ste i pravo što ste to činili, zar ne? Bili ste dužni to učiniti, zar ne? Zar to nije bio Božji rad? Zar niste bili pozvani da uvjerite i preobratite one druge tako da i oni shvate što je pravo?

A nije li vaše ubijanje i vaše etničko čišćenje opravdano time što se ti drugi nisu dali uvjeriti? Zar ne postoji nešto, nekakvo nepisano »nešto« što vam je dalo to pravo? To su pitanja koja si ljudi počinju postavljati. Jasno, u Osmom Prividu se potkrala pogreška. Ta je pogreška trebala razotkriti da je zamisao Uvjetovanosti lažna, ali ljudi su na jednoj vrlo dubokoj razini znali da se ne mogu odreći tog Privida, jer bi to okončalo nešto vrlo, vrlo važno. Ponovo su bili u pravu. Ali, ponovo su i načinili pogrešku. Umjesto da Privid shvate kao privid, i da ga iskoriste u onu svrhu zbog koje su ga stvorili, mislili su da moraju ispraviti pogrešku. Tako je ispravljanje pogreške Osmog Privida dovelo do stvaranja Devetog Privida.

Autor: Neale Donald Walsch, iz knjige Zajedništvo s Bogom; 1. poglavlje: Deset privida čovječanstva.

Izvor: Walsch, N. D. (2001.). Zajedništvo s Bogom. Izdavač: V.B.Z. d.o.o.

Foto: Damir Barušić