Sramežljivost nastaje kombinacijom biologije, odgoja, trauma i negativne slike o sebi. Ona predstavlja najveću blokadu u svakodnevnom životu, od odnosa s drugim ljudima do izgrađivanja karijere, iz razloga što onemogućuje kvalitetno i adekvatno uspostavljanje odnosa s drugim ljudima. U skladu s tim, sramežljivost je prepreka u ispunjavanju jedne od bazičnih ljudskih potreba – potrebe za kontaktima s drugim ljudima. Istraživanja su pokazala da je čak 48% ljudi sramežljivo!

Sramežljivost je stanje koje je svatko od nas iskusio u većoj ili manjoj mjeri. Iako postoje oblici sramežljivosti koji ne ostavljaju razorne posljedice na naš život, postoje i one vrste sramežljivosti koje mogu uvelike onesposobiti svakodnevno funkcioniranje. Pa tako nastaju oveći problemi kod već spomenute potrebe za kontaktima s drugim ljudima. Naime, nemogućnost kvalitetnog ispunjavanja te potrebe dovodi do fizičkog i mentalnog urušavanja osobe, te do više bolesti, stresa i ubojstava nego kod osoba koje se povezuju s drugim ljudima.

Problem broj jedan kod sramežljivih osoba je uspostavljanje odnosa tj. kontakta s drugima. Istraživanja su pokazala da 58% sramežljivih ljudi ima problema s započinjanjem komunikacije sa suprotnim spolom, 40% ih tvrdi da je njihov problem društvene prirode tj. da teško uspostavljaju prijateljske odnose, a samo 7% sramežljivih ljudi ima problema s intimnošću. No ovih 7% ima vrlo opravdan razlog – kad sramežljiva osoba ostvari intimni odnos, sramežljivost više nije problem. Zašto? Zato što je njezin cilj ostvaren i strah ovladan te se nalazi u sasvim drugačijoj priči.

Stanje sramežljivosti se smatra intrapersonalnim problemom koji se povećava zbog manjka samosvijesti, niskog samopoštovanja i straha od odbacivanja. Isto tako sramežljivost može biti u uskoj vezi s ostalim stanjima kao što su depresija, tjeskoba i perfekcionizam.

Postoji nekoliko formi putem kojih se sramežljivost izražava. Kod nekih se izražava dok su u većoj grupi ljudi, dok se u manjoj osjećaju sasvim ugodno. Isto tako postoji oblik sramežljivosti gdje se osoba osjeća nelagodno samo ako je u blizini osobe koju je tek upoznala, dok se neke osobe osjećaju nelagodno u blizini bilo koje osobe, bez obzira koliko dugo ju poznaju.

Isto tako putem jednog istraživanja prikupljeni su podaci koji razvrstavaju ljude u određene kategorije sramežljivosti. Pa tako, u prvu skupinu ulaze osobe koje se ne osjećaju povezano s drugima, tj. koji su se odvojili od drugih zbog nedostatka socijalnih vještina, te su zbog te alijenacije razvili superiornost prema drugima.

Stanje uma sramežljive osobe je vrlo obeshrabrujuće, kao i stanje uma pod utjecajem bilo koje druge nepoželjne emocije. Sramežljiva osoba se osjeća nesigurno cijelo vrijeme dok je u blizini drugih ljudi. Ona neprestano procjenjuje i važe svoje riječi kako bi razlučila je li nešto izrekla na dobar način, u pravo vrijeme i je li izrekla ono što je trebala izreći. Isto tako, u blizini drugih ljudi opsjednuta je time kako izgleda i svim ostalim što joj u tom trenutku stvara nelagodu.

Zbog ovakvih stvari, sramežljivost sprječava velik broj ljudi u društvenim okupljanjima i događanjima tako što ih ovi počnu izbjegavati. Vrlo često se većina ljudi počne služiti tehnikom linije manjeg otpora – izbjegavanje svih situacija koje izazivaju bilo kakvu razinu nelagode i neugode. Kratkoročno gledano ovo je izvrsno rješenje, no dugoročno daje sasvim suprotan učinak. Zašto? Neprestanim izbjegavanjem onoga čega se bojimo jačamo u umu taj strah te on počinje vladati nama umjesto da mi ovladamo njime.

Mnogi stručnjaci koje se bave liječenjem ljudi od problema vezanog za sramežljivost i sami preporučuju postepeno svjesno upuštanje u situacije kojih se bojimo, kako bismo nadvladali svoj strah. Planiranjem postepenog nadvladavanja situacija koje izazivaju strah te pomaganjem oko promjene načina razmišljanja i sagledanja takvih vrsta situacija, stručnjaci u svom poslu nailaze na vrlo dobre rezultate.

Neki uspiju nadvladati sramežljivost tako da nauče socijalne vještine, prije svega komunikacijske, koje počnu koristiti u situacijama u kojima im se javlja ovaj osjećaj. Isto tako, neki uspijevaju u nadvladavanju ovog stanja upotrebom tehnika za opuštanje. U ovom slučaju najviše uspjeha donose razne tehnike i metode dubokog disanja koje dovode čovjeka u potpuno relaksirajuće stanje.

Prije nekoliko desetljeća otkriveno je da određeni anti-depresivi pomažu kod problema vezanog za sramežljivost. No, koliko je uistinu poželjno uzimati anti-depresive, ako nam je to potrebno, da bismo postali društveniji? Sama činjenica da ove tablete izazivaju nervozu, nesanicu, dobitak na težini i seksualnu disfunkciju, dovoljno je razloga za otpor prema ovakvom obliku liječenja. Jedino rješenje koje možemo postići uzimajući ovu vrstu lijeka je trenutno poboljšanje situacije prouzrokovanog potiskivanjem simptoma koje sramežljivost stvara.

Pa, koja bi bila zdravija varijanta rješenja ovog problema? Jedno od rješenja je razumijevanje unutarnje dinamike ovog problema. Dobro je početi s činjenicom da u sramežljivosti nema ništa loše, već da se tu radi o procesu „zagrijavanja“ koji traje puno duže nego kod drugih ljudi kad se govori u kontekstu suočavanja s grupom ljudi.

Činjenica je da sramežljivi ljudi jedino trebaju više vremena za prilagođavanje stresnim situacijama, što su u njihovom kontekstu svakodnevne konverzacije i društvena okupljanja. Činjenica je da, iako imaju problema s funkcioniranjem u svakodnevici, sramežljivi ljudi ipak ostvaruju sve ono što ostvaraju i ostali – samo kod njih to traje nešto duže. Najbolje rješenje je prestati razmišljati o vlastitoj nesigurnosti i posvetiti pažnju ljudima oko sebe.

Ako smo sramežljivi, kad se nađemo u društvenom okruženju poželjno je učiniti slijedeće:
1. prestati razmišljati o svemu onome u čemu nismo dobri te usmjeriti pozornost na pozitivne i konstruktivne stvari u sebi
2. prihvatiti činjenicu da u tim stvarima nismo dobri ( npr. pričanje viceva, čavrljanje i sl. )
3. prestati posvećivati pozornost vlastitim emocijama i usmjeriti se na ono što nam sugovornik priča
4. isplanirati teme za razgovor, pitanja koja želimo postaviti ljudima u čijem ćemo biti društvu. Na taj način ćemo izbjeći neugodnu šutnju
5. doći malo prije dogovorenog vremena na mjesto dogovora kako bismo se prilagodili na novo mjesto i okruženje. Na taj način će nam biti puno ugodnije
6. svakodnevno vježbati komunikaciju s drugim ljudima u bilo kojoj situaciji (primjerice, komunikacija s prodavačicom novina – umjesto da samo pružimo novac, poželjno je reći još nekoliko riječi)

Nema ništa loše u tome da je netko sramežljiv. Treba samo znati, kad je to potrebno, preusmjeriti fokus sa sebe i svoje nesigurnosti, na ljude s kojima stupamo u kontakt i ono što nam oni pričaju. Što manje fokusa budemo imali na svom problemu, to ćemo se tijekom konverzacija osjećati ugodnije.

Izvor: https://funkymem.com