Javio mi se čitatelj koji mi je kratko i jasno rekao da od čitanja nema koristi jer ga zaborav toliko svlada da se Istine jedva i rijetko sjeti kad zaklopi knjigu i pokuša pročitano primijeniti u svakodnevnom životu. Piše:

„U svakom vašem članku pronalazim dodirne točke sa svojom osobnošću, i osvještavam (barem na trenutak) sve ono što želim promijeniti. Moram reći da mi ove teme nisu nove, te da sam pročitao već popriličnu količinu knjiga u vezi toga (Neal Donald Walsch – sve, Carlos Castaneda – sve, Ouspensky, Gurdzijev, Eckhart Tolle i tako dalje).

Zanimljiva stvar koja mi se događa je ta da kad čitam Vaše članke ili nešto drugo od spomenutih autora savršeno sam svjestan svega što bih trebao promijeniti u svojoj svijesti i savršeno kužim kako djelovati, kako drukčije razmišljati.

Problem nastaje kad knjigu odložim i krenem u svakodnevni život. Praktički to izgleda kao da nikad nisam ništa pročitao. Tek se ponekad uspijem osvijestiti i iznova naći „grešku“ (čitaj nesvjesnost, poistovjećenost, i tako dalje). Vaši tekstovi me stvarno inspiriraju da ostanem u svijesti blagostanja, kao i u svijesti toga da sve što mislim da trebam imati – već imam u sebi, i da te vrijednosti samo trebam osvijestiti.

Stvarno me zanima koje onda greške radim kod naplaćivanja svojih usluga, a radim ih?“

Znanje treba primjeniti

Ova vrsta knjiga i tekstova su kao i svi ostali udžbenici – daju sve potrebne informacije, ali ne mogu zamijeniti proces učenja – usvajanja znanja. Praksu čini primjena usvojenog znanja, a ne pročitanih informacija.

Promjena svijesti ima dvije faze. Prva je učenje, a druga primjena naučenog. Problem nastaje kad pomislite da je dovoljno imati mentalno znanje i da se učenje sastoji od skupljanja informacija. To je normalna pojava kod svih početnika zbog utjecaja nezasitnog ega koji nikad nema ničega dovoljno. Paradoks je u tome što je ego najjači kad ga želite napustiti i sugerira vam da skupljate informacije, umjesto da ih koristite. Ego je mehanizam koji uvijek radi na isti način, bez obzira je li pohlepan za novcem ili za prosvjetljenjem. Zato je bitno naučiti kako ga isključiti. To je smisao „rada na sebi“, a ne gutati nove i nove knjige koje vješto sugeriraju da će vam dati tu toliko traženu tajnu, samo da ne morate ništa „raditi“. Treba li onda čitati?

Treba. Čitanje knjiga o promjeni svijesti ima smisla dok u sebi ne prepoznate to što tražite, dok vam ne postane jasno – to je to što želim i što odlučujem ostvariti u svom životu. Nakon toga je potrebna praksa. Koliko znam, tako sve u životu funkcionira.

I kao što naš čitatelj kaže, čitanje nije dovoljno. I nije. Ako zaista želite ostvariti blagostanje i napredak, trebate svakodnevno učiti i vježbati. Ono što vam knjige sugeriraju, potrebno je početi „trenirati“. Tu vas čeka nova zamka. Ego kaže da vježbati možete i sami, da vam za Istinu ne treba trener, da je to uzaludno trošenje novaca i laka zarada samozvanih učitelja. Je li to istina?

Ego vas sabotira na svakom koraku

Dragi moji, tu vam nitko ne može pomoći osim vašeg srca i vaše zdrave pameti. Ja osobno ne bih dala niti jedan novčić, niti jednu sekundu svog vremena za nešto što mi ne treba i u što sumnjam da mi može koristiti. Ali ako nešto želim ostvariti, tada o novcu i vremenu ne razmišljam i ne osvrćem se na postojeću situaciju, jer vjerujem u svoje vodstvo. Bez vjere ne bih uspjela ostvariti ništa, jer ego na svakom koraku sabotira svaki pokušaj samoostvarenja.

Za promjenu svijesti se trebate odlučiti svjesno i dobrovoljno i preuzeti odgovornost za sve posljedice na tom putu koji nije niti lak, niti jednostavan, ali je jedini koji postoji. Na putu do Sebe imate samo jednog jedinog protivnika, a to je vaša nesvijest (zaborav, tama). U početku je nemoguće postići svjesnost bez pomoći drugih ljudi, jer je snaga zaborava jača od probuđene svjesnosti. Pri svakom pokušaju da primijenite istinsko znanje, osjećate se kao da sami sebe podižete u zrak. Potrebno vam je drugo ljudsko Biće da vam pomogne ojačati svjesnost. Ja tu podršku nazivam – dvije svijesti protiv jedne nesvijesti. Naravno da to nije borba protiv nesvijesti, nego jačanje svjetla koje rasvjetljava tamu.

Ako mislite da to možete prakticirati sami, pokušajte. Iskustvo je najbolji učitelj. Kad shvatite da ne postižete željene rezultate, pronađite nekoga tko je već ostvario ono što vi tek želite postići i on će vam sigurno pomoći.

Trener nije Buda, nego samo stepenicu ispred vas

Kad tražite učitelja, trenera, coacha, tada otvorite oba oka, a kada ga nađete tada jedno zatvorite, jer znam da nećete naići na prosvijetljenog Budu, nego na nekoga tko je jednu stepenicu ispred vas. Vjerujte mi, to vam je i više nego dovoljno. Učitelj u prvom razredu osnovne škole ne mora znati rješavati integrale, niti treba čitati Goethea da bi vas odlično naučio kako ćete koristiti brojke i slova.

U praksi je jedino bitno koliko ste svjesni Istine u trenutku kad vas obuzme zaborav. Istinu ćete prepoznati preko osjećaja. Zbog toga možemo reći da se sav duhovni trening svodi na prepoznavanje i prihvaćanje osjećaja. Ako ste u miru i radosti, tada ste u Istini. U treningu vam može pomoći pisani tekst (kao podsjetnik) i prisutnost trenera (opet kao podsjetnik). O vašoj duhovnoj kondiciji ovisi hoćete li koristiti pisani tekst ili živu riječ, koja ima znatno jaču snagu i pokreće unutarnju preobrazbu.

Ako ste u fazi da zaboravljate pročitano i da više nemate potrebu drugima savjetovati kako bi trebali živjeti, to samo znači da ste završili s procesom mentalne inkubacije, koji je neophodna faza učenja, ali vam sada više ne koristi, jer vam treba druga vrsta podrške, koja će vam omogućiti da aktivno živite iz Sebe i ostvarujete svoj kreativni potencijal na opću dobrobit. Ta podrška više nije mentalna, nego je energetska. Došli ste do srca i više ne možete djelovati iz uma.

Čitatelj se opravdano pita koje greške radi kod naplaćivanja svojih usluga, kad je shvatio sve što sam detaljno objasnila u tekstovima o naplaćivanju.

Naš čitatelj je završio s prvom fazom učenja – prepoznavanjem Istine, i zbog toga misli da pravi greške, jer ne može primijeniti ono što je prepoznao kao Istinu, a zapravo samo nema dovoljno snage primijeniti prepoznato znanje. Duhovna snaga se trenira, pa mu predlažem da nađe trenera.

Autor: Natalie Luks

Izvor: www.monitor.hr

Foto: Karmen Auguštin