Postoji nekoliko osnovnih barijera u komunikaciji koje ju mogu otežati ili umanjiti njezinu efektivnost. To nisu neke nepoznanice nikome od nas. Baš naprotiv, to su činjenice s kojima se svatko od nas s vremena na vrijeme susretne.

Osnovna značajka koja doprinosi neefektivnoj komunikaciji je ulaženje u istu iz nepoželjnog emotivnog stanja. Zvuči li vam poznato? Nepoželjna emotivna stanja dovode do izokretanja smisla onoga što mi govorimo te onoga što nama govori sugovornik.

Što mislite kako biste primili vijest primjerice da vam je odgođen godišnji odmor u trenutku kad ste ljuti ili pod stresom? Vjerojatno ne baš najbolje te postoji mogućnost da biste izazvali konflikt s osobom koja vam je to prenijela oko razloga zbog kojeg je došlo do odgađanja godišnjeg odmora.

A što mislite kako biste primili istu tu vijest da se nalazite u opuštenom i mirnom raspoloženju? Najvjerojatnije u potpunosti suprotno od gore navedenog primjera. Nepoželjna emotivna stanja su stvar koja nam zamagljuje um, način razmišljanja i percepciju podataka.

Slično emotivnim stanjima, postoje i odredeni kanali kroz koje svatko od nas filtrira informacije, pa ih možemo nazvati komunikacijski filtri. Pomoću tih filtara mi, a i druge osobe, uokvirujemo ono što čujemo. Tako možemo informaciju uskladiti kako nama odgovara, u potpunosti ju izokrenuti ili ju čuti realno, onako kako ona uistinu treba izgledati.

Primjerice, ako netko komentira naš nastup pred ljudima prije nekoliko dana s naglašavanjem onoga što smo dobro izveli i onoga što bismo trebali korigirati, mi te informacije možemo shvatiti kao potvrdu našeg uspjeha tako da prečujemo ono što trebamo promijeniti (usklađivanje poruke kako nama odgovara), kao napad na nas (izokretanje poruke) ili možemo poruku primiti kao konstruktivnu kritiku što ona i je (realno primanje poruke).

Pretrpanost informacijama je idući faktor koji dovodi do nerazumijevanja u komunikaciji. Ako zakompliciramo informacije koje prenosimo, stavljajući ih u preširoki kontekst tako da se smisao izgubi i razvuče, druga strana neće razumijeti što smo joj htjeli reći. Sjetite se samo ljudi koji prepricavaju neki dogadaj, ne toliko zanimljiv, cca. 15 minuta. Je li vam sad jasnije? Ovdje se radi upravo o takvom obliku opširnosti.

Je li vam poznato zauzimanje obrambenog stava u komunikaciji? Zašto to činimo? To činimo kad nas netko napada, kad je sugovornik sarkastičan i neugodan u komentarima koje daje ili ako je prekritičan.

Pričanje u žargonu je takoder ometajući faktor efektivne komunikacije. Poznato vam je da osobe koje nisu iz vaše grupe najbližih ljudi ne razumiju što želite reći, ako pričate rječnikom koji im je nepoznat. Iz tog razloga, pričanje i žargonu je poželjno upotrebljavati upravo u onoj skupini ljudi koja ga razumije.

Ovaj tjedan obratite pozornost na barijere u komunikaciji. Osvijestite imate li neku od gore navedenih barijera u svom komunikacijskom opusu. Nakon toga ih korigirajte. Evo kako.

Izbjegavajte reagirati u komunikaciji kad ste uzrujani ili ljuti. Tada niste u sposobnosti adekvatno od reagirati, te biste si mogli stvoriti nepotrebne dodatne probleme. Ako mislite da se nećete uspjeti suzdržati, radije odgodite komunikaciju za neki drugi put. Npr. ne javljajte se na telefon, otkažite susrete s ljudima i slično. Reagiranje iz neutralnog emotivnog stanja dovodi puno više jasnoće i čistoće u komunikaciju.

Da biste adekvatno razumjeli sugovornikovu poruku, stavite se u njegovu poziciju u njegovu točku gledišta. Da biste to uspjeli, poželjno je da aktivno slušate što vam sugovornik govori. Ako niste sigurni jeste li razumjeli što vam se govori, postavite pitanja sugovorniku, npr. „Možeš li mi molim te pojasniti xy. Nisam baš u potpunosti shvatio/la što si htio/htjela reći“.

Ako vi nekome iznosite određene informacije, postavite sugovorniku pitanje tipa: „Jesam li bio/la dovoljno jasan/na?“ ili „Je li ti jasno što ti želim reći?“. Isto tako možete postaviti pitanja otvorenog tipa (koja zahtijevaju odgovor više od da/ne), kako biste bili 100% sigurni da je sugovornik razumio što mu želite reći, tipa: „Što misliš o ovome što sam sad pričao/la? Koje je tvoje gledište na sve ovo?“ ili „Zanima me što misliš o ključnim točkama ovoga što sam govorio/la?“.

Pojednostavite svoj govor. Naučite govoriti jednostavnim rečenicama koje su jezgrovite i jasne, umjesto dugih rečenica u kojima se i sami pogubite prije nego što ih uopće počnete iznositi. Kad mislite da počinjete komplicirati rečenice, zastanite, duboko udahnite te počnite pričati sporije i smirenije.

Izvor: inoptimum.com

Foto: Marina Horvat