Primila sam interesantno pismo od mladog akademskog slikara iz Zagreba:

„Imam mape pune slika (kolaži i mozaici), koje sve više gomilam i sve me više stišću, što zbog nedostatka prostora za odlaganje, to i zbog potrebe za „čišćenjem unutarnjeg prostora”, jer nekako mislim da bi uspostavljanje ravnoteže u primanju i davanju mojih radova – mapa, za mene bilo idealno rješenje.

Ovu situaciju doživljavam kao problem koji želim riješiti, ali nikako ne uspijevam naći adekvatno rješenje.

Imam potrebu za stvaranjem novih slika, ali isto tako istovremeno osjećam pritisak onih već izrečenih i izraženih radova, koja čekaju predavanje.

Neki mi ljudi govore da su moji radovi kapital, a meni ostaje pitanje kako da taj kapital pretvorim u novčanice koje bi mi dobro došle.

Nisam siguran možete li predočiti situaciju u kojoj se nalazim iz ovog šturog opisa, ali ako možete, tada bih vas lijepo molio da mi pomognete da riješim svoj problem. Molim vas neki savjet ili pak neki kontakt s ljudima kojima je posao posredništvo između umjetnika i kupaca. To bi meni osiguralo novi „unutarnji i vanjski prostor“ i nešto novaca, a njima zadovoljstvo što nekome pomažu, i naravno isto tako bi dobili dio novca od prodanih slika.“

Slikar koji ne doživljava svoje slike kao vrijednost

Vidimo da naš čitatelj nema problem s kreativnim izražavanjem, ali ima problem s prodajom svojih slika, jer ih ne doživljava kao svoju vrijednost, što jasno kaže – neki mi ljudi govore da su moji radovi kapital. Sve dok sam ne shvati da su njegove slike njegov proizvod i njegov kapital, bojim se da će i dalje nagomilavati svoje radove kako u unutarnjem tako i u vanjskom prostoru.

Da se podsjetimo, proizvod je rezultat kreativnog rada namijenjen drugim ljudima. To je višak kreativne energije koji nas motivira da stvaramo. Višak u kreativnom procesu doživljavamo kao entuzijazam u radu, kao čežnju da radimo za druge, kao prihod i kao svoj standard.

Naš slikar ne može svoj kreativni višak transformirati u financijski (u novčanice) jer ne sagledava bitan element stvaralačkog procesa, a to je svijest da njegovu energiju u njegovom kreativnom procesu ne može nitko drugi osim njega samoga niti pokretati, niti usmjeravati, niti oblikovati, niti transformirati. I da to nema nikakve veze s drugim ljudima.

O čemu ovisi hoćete li postati Maradona?

Konkretno, ne može vam netko reći da ste potencijal za nogomet, pa da zbog toga odmah postanete nogometaš. Isključivo o vašoj svijesti ovisi kad ćete i da li ćete prihvatiti nečiju sugestiju. Recimo da zaista jeste talentirani nogometaš i da želite igrati nogomet. O čemu ovisi hoćete li postati profesionalac? O vašoj svijesti. Onaj mladić koji sebe ne vidi pred prepunim stadionom ne može postati profesionalac makar bio dobar igrač kao Maradona.

Ako želite da vaš kreativni potencijal postane vaš kapital presudno je imati svijest da vaš proizvod drugi ljudi trebaju i da ga vi želite njima dati. Ne možete biti glumac bez publike, pisac bez čitatelja, učitelj bez đaka.

Ne možete ostvariti prihode tako što će netko umjesto vas smatrati da vaš proizvod žele kupiti drugi ljudi. Posrednici i menadžeri su korisni samo onim ljudima koji imaju svijest da njihov proizvod drugi zaista žele kupiti. Nema tog menadžera koji može uspješno raditi za osobu koja nema tu svijest.

Vratimo se na priču našeg čitatelja. Njegov problem je što on prekida kreativni proces u trenutku kad se kreativno izrazi – kad sliku stvori. Nakon toga je stavlja u mapu i zaustavlja kreativni tok. S obzirom da želi stvarati, a što je normalno jer mu je otvoren kreativni kanal, njegove slike ga „pritišću“ i tjeraju ga da ih preda drugim ljudima kako bi stvorio prostora za nove. A to ne može jer ne vjeruje da su njegove slike kapital, što jednostavnim riječima znači da ne vjeruje da su ljudi spremni uložiti svoj novac u njegove slike.

Tumor nije ništa drugo nego (dugotrajni) zastoj energije

Drago mi je da čitatelj shvaća da se ne radi samo o nedostatku fizičkog prostora. Uostalom, veće fizičko skladište se može pronaći, ali unutarnju zagušenost je nemoguće riješiti dok drugima ne predamo ono što smo stvorili.

Ako to ne činimo mogu se stvoriti energetske nakupine na fizičkoj razini. Tumor nije ništa drugo nego (dugotrajni) zastoj energije zbog nemogućnosti da se izrazimo i to drugima predamo. Sjetite se bilo koje osobe koja boluje ili je bolovala od te bolesti pa ćete shvatiti da nije uspjela izraziti i predati bitan dio Sebe.

Možda se pitate zašto naš čitatelj svoje slike ne daruje nekome kad mu predstavljaju takav problem? S tim ništa ne bi riješio, jer je darivanje u svojoj suštini isto što i prodaja, samo što je prilikom darivanja valuta zadovoljstvo što nekome svoj uradak darujemo, a u prodaji je valuta novčanica. Svatko zna koju valutu želi ostvariti, i to opet ne ovisi o nečijoj sugestiji, već o našim unutarnjim kriterijima.

Zato čitatelju savjetujem:

• da prvo shvati da njegovi radovi trebaju drugim ljudima, jer prema načelima dobrobiti, zajedništva i usklađenosti – ne možete vi nešto stvarati što drugima ne treba
• da shvati da će svi oni koji njegove slike trebaju sa zadovoljstvom ih platiti
• da shvati da je dovoljno da sve ispravno posloži u svojoj svijesti i donese odluku da svoje slike preda (proda) ljudima kojima one trebaju
• da ne zaboravi da je bitno imati potpuno povjerenje u Duhovno vodstvo koje će mu osigurati sredstva i načine kako će njegove slike doći do kupaca.

Sigurna sam da je ovo pismo način na koji mu Duh već pomaže.

Autor: Natalie Luks

Izvor: www.monitor.hr

Foto: Marina Horvat