Valuta je zakonito sredstvo plaćanja, vrsta monetarnoga sustava ili efektivna novčana jedinica druge zemlje.
U duhovnoj ekonomiji valuta je način plaćanja koji prilikom svake transakcije međusobno utvrde prodavač i kupac. Ispravno je da prodavač jasno izrazi na koji način želi biti plaćen, a da kupac jasno izrazi da li mu odgovara takav način plaćanja.

Ovo na prvi pogled izgleda jasno, ali u praksi baš i nije tako, jer nam se čini da je kupac u povoljnijoj situaciji od prodavača. Činjenica jest da je kupac u stvaralačkom procesu u naprednijoj fazi jer je već stvorio prihod, a prodavač ga tek treba stvoriti. Ali to ne znači da je u bilo čemu u povoljnijoj situaciji.

Ako vjerujete da su kupci u boljoj poziciji samo zato što imaju novac kojim plaćaju vaš proizvod, tada imate problem s naplaćivanjem, jer tada kupcu dozvoljavate da diktira cijenu, uvjete plaćanja i valutu plaćanja. Danas je to raširena pojava jer vlada mišljenje da novaca nema dovoljno i da se do novca teško dolazi.

Je li doista bolje vrabac u ruci, nego golub na grani?

To je najveća besmislica u koju svi vjeruju jer ne znaju istinu da svatko stvara svoj novac tako što ostvaruje svoj stvaralački potencijal i da novac ne dobivamo od drugih ljudi. Drugi ljudi nam samo omogućuju transformaciju kreativne energije u financijsku. To je univerzalni princip koji djeluje zbog podjele rada i bit će na snazi sve dok postoji zajednica. Novac je svijest da je svatko zadužen za realizaciju svog potencijala, da svatko doprinosi zajednici sa svojim bogatstvom (idejama, uslugama i proizvodima), i da je novac inteligentna energija koja zajednicu drži na okupu.

U šali znam reći da mravi i pčele bolje posluju od ljudi, samo što su oni s višom svijesti povezani preko instinkta, a čovjek ima mogućnost i moć da se svjesno poveže sa inteligencijom koja omogućuje i usklađuje život u ljudskoj zajednici.

Vidimo što nam se događa zbog elementarnog neznanja, pa zbog toga stalno naglašavam da je važno znati što je ispravno a što pogrešno, kako bi mogli odustati od onoga što nam više ne koristi i svjesno odabrali život po svojoj mjeri.

Recimo da želite prodati stan za određenu sumu novaca, a kupac vam umjesto novčanica nudi u zamjenu neku svoju nekretninu. Ako trebate novčanice, tada ćete takvu transakciju sigurno odbiti. Međutim, problem nastaje kad pomislite da nećete dobiti ono što želite i tada pristajete dobiti bilo što. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani. A je li to baš tako?

Držite se svoje valute

Priča mi jedna poduzetnica kako joj klijent ne plaća redovito za njezine usluge, ali joj stalno nudi svoje proizvode kao sredstvo plaćanja. Kada se zaista zapitala zbog čega joj se takva situacija događa, shvatila je da se plaši suočiti s činjenicom da on zapravo ne želi njezin proizvod. Jasno mu je rekla da ne pristaje na njegovu ponudu. I znate što je bilo? Točno ono što je ona pretpostavljala – on je prekinuo suradnju. Nakon toga je oslobodila prostor za klijente kojima odgovaraju njezini proizvodi.

U pregovaranju se striktno držite svoje valute i nemojte ni pomisliti da možete profitirati ako pristanete na valutu koja vam ne odgovara. Ima ljudi kojima je sve lakše nego platiti novčanicom i nudit će vam dvostruko više u naturi, samo da ne moraju dati novčanice. Ti ljudi ne cijene niti svoj niti vaš proizvod i zato nikada nemaju novaca.

Na početku karijere sam i ja imala problem s valutom plaćanja. Ljudi su me često zvali na druženje i nudili svoju valutu plaćanja – svoje društvo.

Vrlo brzo sam shvatila da mi takvo druženje ne odgovara, jer sam bila nezadovoljna. Zaista sam se ozbiljno zapitala kako sam se dovela u situaciju da mi svi nude nešto drugo kao sredstvo plaćanja i zašto im jasno ne kažem da je moja valuta novčanica, a ne ručak. Znala sam da imam specifičan proizvod, ali mi je bilo teško prepoznati da imam krivnju prodavati Sebe. Zato sam stalno smišljala ambalažu za svoj proizvod kako bih imala opravdanje da nešto konkretno prodajem i naplaćujem. Osjećala sam nelagodu što je moj proizvod tako jednostavan i elementaran – biti prisutna i govoriti svoju istinu.

I darivanje je moneta

Ljudi su osjećali nepotrebni balast kojim sam prikrivala tu nelagodu i spontano tražili samo ono što im treba – kontakt sa mnom i zato sam im na tim neobaveznim druženjima bila korisnija nego u svom radnom prostoru. U to vrijeme nisam bila zadovoljna jer nisam vjerovala u svoj originalni proizvod, nego sam mislila da ga moram zamotavati u kojekakve metode i tehnike. Zapravo sam mislila da se trebam truditi da plaću zaslužim.

Sada slobodno prodajem svoj proizvod onima koji ga trebaju i žele kupiti. Međutim, tek kada sam svladala valutu plaćanja u novčanicama, tada mi se pojavila želja za još jednom monetom, a to je darivanje. To su dvije valute plaćanja koje meni odgovaraju, i obadvije su mi jednako drage – i novčanice i zadovoljstvo darivanja. Međutim, odluku o tome koju ću valutu u kojoj situaciji koristiti prepuštam svojoj intuiciji, ali nikako drugim ljudima.

Zato, ako mi kupci predlože neku svoju valutu, ja se prvo zapitam je li meni njihov proizvod treba. Ako mi ne treba, samo se lijepo zahvalim. Ako mi treba, kupim ga i platim. Tada kupac ima financijsku mogućnost da kupi moj proizvod. Možda izgleda komplicirano, ali nije. Sva komplikacija proizlazi iz nepoštivanja pravila poslovanja.

Ako povjerujete strahu od neimaštine – ostvarit će vam se

Zato vam predlažem da se držite svoje valute plaćanja kad prodajete svoj proizvod i da ne dozvolite strahu od neimaštine da vas zavede, jer ako mu povjerujete, strah će se i ostvariti. Isto tako, ako ste kupac, poštujte valutu plaćanja koju nudi prodavač i ne nudite svoju valutu. Ako imate neki proizvod, slobodno ga prodajte ili darujte, ali ga nikada nemojte nuditi kao monetu.

Na kraju bih se zahvalila čitateljici koja mi je predložila da će mi umjesto novčanicama (kojih, kako ona kaže, nema) tečaj o novcu platiti tortom koju će ispeći za mene. Dala mi je inspiraciju za ovu kolumnu, tim više što mi je napisala da joj se najviše sviđa moja rečenica:

„Osim toga, o ekonomiji nas podučavaju ljudi koji ni sami ne žive u blagostanju, tako da smo uronjeni u energiju oskudice, dugova i gubitništva. Sva sreća da sve više ljudi uviđa da mogu biti financijski zdravi, iako žive u društvu u kojem je većina bolesna.“

Nadam se da je čitateljica shvatila zašto ne mogu prihvatiti njezin prijedlog. Kao prvo zato što zaista želim biti primjer, a drugo zato što zaista ne jedem kolače.

Međutim, valuta plaćanja u privatnim odnosima je još veći problem nego u poslovnim odnosima i zaslužuje da je posebno objasnim.

 

Autor: Natalie Luks

Izvor: www.monitor.hr

Foto: Karmen Auguštin