Napisao: Eckhart Tolle

Putujete li nekamo, svakako je korisno znati kamo idete ili barem poznavati općeniti smjer u kojem se krećete, ali ne zaboravite: jedino što je u konačnici stvarno na vašem putovanju jest korak kojeg činite u ovom trenutku. To je jedino što postoji.

..

Uviđam istinu onoga što govorite, ali ipak mislim da naše životno putovanje mora imati svrhu; inače bismo samo plutali naokolo, a svrha znači budućnost, zar ne? Kako to možemo pomiriti sa životom u Sadašnjem trenutku?

Putujete li nekamo, svakako je korisno znati kamo idete ili barem poznavati općeniti smjer u kojem se krećete, ali ne zaboravite: jedino što je u konačnici stvarno na vašem putovanju jest korak kojeg činite u ovom trenutku. To je jedino što postoji.

Životno putovanje posjeduje vanjsku i unutarnju svrhu. Vanjska je stići na cilj ili odredište, postići ono što ste naumili, dobiti ovo ili ono, a sve to, naravno, podrazumijeva budućnost. No ako odredište ili koraci koje ćete poduzeti u budućnosti odvlače tako velik dio vaše pažnje da vam postanu važniji od koraka koji upravo sada činite, tada ste potpuno promašili unutarnju svrhu putovanja; ona uopće nije povezana s tim kamo idete ili što radite, nego je povezana samo s načinom na koji to radite. Vanjska svrha pripada vodoravnoj dimenziji prostora i vremena; unutarnja svrha bavi se produbljivanjem vašeg Bića u okomitoj dimenziji bezvremenoga sadašnjeg trenutka. Vanjsko putovanje može obuhvaćati milijun koraka; unutarnje putovanje posjeduje samo jedan: onaj koji upravo sada činite.

Postanete li dublje svjesni toga jednoga jedinog koraka, shvatit ćete da on u sebi već sadrži sve ostale korake, kao i odredište. Taj korak se preobražava u izraz savršenstva, u čin velike ljepote i kakvoće. Odvest će vas do Bića, a svjetlost Bića blistat će kroz njega. To je i svrha i ispunjenje vašega unutarnjeg putovanja, putovanja u samoga sebe.

Je li važno postignemo li vanjsku svrhu, doživimo li uspjeh ili neuspjeh u svijetu?

To će vam biti važno sve dok ne spoznate vlastitu unutarnju svrhu. Nakon toga, vanjska svrha bit će samo igra koju ćete možda nastaviti igrati jednostavno zato što u njoj uživate. Također je moguće doživjeti potpun neuspjeh u vanjskoj svrsi, a istodobno doživjeti apsolutan uspjeh u unutarnjoj. Ili obrnuto, što je zapravo uobičajenije: vanjsko bogatstvo i unutarnje siromaštvo, odnosno: »Dobili ste svijet, a izgubili dušu«, kako je Isus govorio. U konačnici, na kraju, svaka vanjska svrha prije ili kasnije osuđena je »na propast«, jednostavno zato što je podvrgnuta zakonu prolaznosti sviju stvari. Što prije shvatite kako vam vanjska svrha ne može pružiti trajno zadovoljstvo, to bolje. Uočite li ograničenja vanjske svrhe, odreći ćete se nerealnih očekivanja koja bi vas trebala usrećiti i podvrgnut ćete ih unutarnjoj svrsi.

Autor: Eckhart Tolle, iz knjige Moć sadašnjeg trenutka, 4. poglavlje: Strategije kojima se um koristi kako bi izbjegao Sadašnji trenutak.

Izvor: Eckhart Tolle (1997.). Moć sadašnjeg trenutka. Izdavač: V.B.Z. d.o.o.

Foto: Karmen Auguštin