Biti majstor konstruktivne kritike je umjetnost. Iako nam se davanje kritike čini jednostavno, ipak moramo priznati da se više susrećemo s kritiziranjem nego s iznošenjem konstruktivnog feedbacka. Nije li tako? Konstruktivna kritika ne uključuje negodovanje, negativnosti, okrivljavanje, napadanje i optuživanje. Sve navedeno su elementi kritiziranja. Najbolji način pružanja konstruktivne kritike ovisi o prirodi odnosa i situaciji u kojoj se nađemo.

S obzirom da je kvalitetan feedback esencijalan za stvaranje jakih i kvalitetnih odnosa, idemo saznati nešto više o njemu. Kod pružanja konstruktivne kritike, bitno je imati na umu važnost odnosa, bez obzira o kojem odnosu da se radi. Najvažniji prioritet kod pružanja kritike nije sama kritika već zadržavanje pozitivnog odnosa ispunjenog poštovanjem nakon što smo razgovor završili. Kad želimo iznijeti nekome svoju kritiku, u većini slučajeva u samom startu smatramo da smo mi u pravu.

Slažete li se? Iz tog razloga dobro je proučiti sve pretpostavke i činjenice, kako ne bismo u cijelom razgovoru tendirali uvjeravanju druge strane u ispravnost našeg mišljenja. Ako se postavimo na način da smo mi u pravu, to će djelovati poprilično demotivirajuće na drugu stranu. Što mislite što će povoljno djelovati na nas prije samog iznošenja kritike? Pa, prije svega iznošenje kritike iz pozicije opuštenosti i mira.

Ako iznosimo kritiku iz pozicije stresa ili bilo koje nepoželjne emocije, nećemo postići željeni efekt. Iz tog razloga nekoliko minuta opuštanja i dubokog disanja mogu učiniti čuda prije razgovora koji nam slijedi. Osim opuštanja, prije iznošenja kritike dobro je provjeriti svoje namjere. Namjera je izuzetno bitan čimbenik svake konstruktivne kritike. Pomoću nje određujemo što točno želimo ukazati sugovorniku. Preispitivanjem namjere zapravo uviđamo da li je ono što želimo reći važno ili je naš osobni problem.

U slučaju da je naš osobni problem, tada kritici nema mjesta u cijeloj priči. Kod iznošenja kritike također je bitno iznijeti svoje očekivanja, jer upravo zbog njih smo i pokrenuli cijelu priču. Poželjno je da druga strana ima točne upute što se od nje očekuje ili što želimo da se promijeni i, ako je potrebno, u kojem vremenskom roku. S obzirom da naša kritika može biti bazirana na nejasnim očekivanjima ili nedostatku jasnoće, rješenje za to je postavljanje pitanja.

Što više pitanja postavimo oko nejasnoća koje imamo, to ćemo imati jasniju sliku cijele priče. Ako ne postavljamo pitanja, osoba će imati dojam kao da smo samo mi u pravu, jer ćemo samo mi govoriti. Postavljanjem pitanja dobivamo informacije o tome kako druga strana razumije i gleda na svoju ulogu, što će nam omogućiti da damo što bolju kritiku.

Za davanje kritike je iznimno bitno da to činimo s poštovanjem. Puno kvalitetniji efekt ćemo dobiti ako se informacije razmjenjuju dvosmjerno, nego ako samo mi govorimo i to na kritizirajući način. Postavljanje pitanja i slušanje idu u prilog dvosmjernoj komunikaciji. Iznošenje konstruktivne kritike uključuje sagledanje i pozitivnih i negativnih strana. Iz tog razloga, uočavanje pozitivnih strana osobe i onoga što kod nje cijenimo je poželjno napomenuti prije samog iznošenja kritike.

Izvor: www.inoptimum.com

Foto: Marina Horvat