Napravite što god se traži od vas u bilo kojoj situaciji, a da to ne postane uloga s kojom se poistovjećujete. To je istinska pouka u umijeću življenja koju svatko od nas treba naučiti i zbog koje smo ovdje. Postat ćete najmoćniji u svemu što radite, ako to radite zbog samog djelovanja, a ne da biste zaštitili ili pojačali svoju ulogu i identitet ili im se prilagodili. 

Svaka je uloga izmišljeni osjećaj vlastite osobnosti i kroz nju sve postaje osobno, sve kvari i iskrivljuje ono »malo ja«, umnu tvorevinu i ulogu koju igra. Većina ljudi koji u ovome svijetu posjeduju moć, kao što su političari, televizijske zvijezde, poslovni i religijski vode, potpuno su poistovjećeni sa svojom ulogom, uz nekoliko poštovanja vrijednih iznimaka.

Možda ih se smatra osobito važnim ljudima, ali oni su samo nesvjesni igrači u igri ega, koja se doima iznimno važnom, ali uopće ne posjeduje istinsku svrhu. To je, kako je rekao Shakespeare, »priča koju priča idiot, prepuna zvuka i bijesa, bez ikakva značenja«. Čudesno je što je Shakespeare stigao do takvoga zaključka iako nije mogao gledati televiziju. Ako egoistična zemaljska drama ima ikakvu svrhu, onda je ona posve neizravna: stvara sve veću patnju na planetu, a patnja na kraju razara ego, iako ju je on uglavnom i stvorio. To je oganj u kojemu sam ego sagorijeva sebe.

U svijetu osobnosti koje igraju uloge, onih nekoliko ljudi koji ne projiciraju umom stvorene slike, a ima ih čak i na televiziji, u medijima i u poslovnome svijetu, nego funkcioniraju na temelju dublje srži svojega Postojanja, oni koji se ne pokušavaju prikazati većima nego što jesu, nego su jednostavno takvi kakvi jesu, ističu se kao izuzetni ljudi i jedini su koji uistinu nešto mijenjaju u svijetu. Oni donose novu svijest.
Sve što rade ispunjeno je snagom, jer je u skladu sa svrhom cjeline.

No, njihov utjecaj uvelike nadrasta njihovo djelovanje i funkciju. I sama njihova prisutnost – jednostavna, prirodna i skromna – preobražava svakoga s kim se susretnu. Kad ne igrate uloge, to znači da u onome što radite nema ja (ega). Ne postoje skriveni motivi, kao što su pokušaj da zaštitite ili ojačate sebe. Zbog toga vaši postupci posjeduju daleko veću moć. Potpuno ste usredotočeni na situaciju. Stapate se s njome. Ne pokušavate biti »netko«.

Najmoćniji ste i najdjelotvorniji kad ste potpuno ono što jeste. No, ne pokušavajte biti to što jeste. To je također uloga. Naziva se »prirodno, spontano ja«. Čim nastojite biti bilo što, igrate ulogu. Savjet »samo biti takav kakav jesi« je dobar, ali može navesti na pogrešne zaključke. Upleće se um i pita: »Da vidimo. Kako mogu biti kakav jesam?« Tada um stvara svojevrsnu strategiju pod nazivom »kako biti ja«. Još jedna uloga. »Kako biti to što jesam?« To je, zapravo, pogrešno ja.

Podrazumijeva da nešto morate napraviti da biste bili to što jeste. No, tome ovdje nema mjesta, jer vi već jeste vi. Samo prestanite dodavati nepotreban teret onome što već jeste. »Ali, ja ne znam tko sam. Ne znam što to znači biti kakav jesam.« Ako se možete potpuno pomiriti s time da ne znate tko ste, tada je ono što preostane ono što jeste – Postojanje u temelju ljudskosti, polje čistog potencijala, a ne nešto što je već definirano. Prestanite definirati svoju osobnost, bilo sebi, bilo drugima. Nećete umrijeti. Oživjet ćete.

I ne brinite se o tome kako vas drugi definiraju. Kad definiraju vas, ograničavaju sebe, pa je to njihov problem. Kad stupate u odnose s ljudima, nemojte prije svega nastupati kao funkcija ili uloga, nego kao polje čiste Prisutnosti. Zašto ego igra uloge? Zbog jedne neistražene pretpostavke, jedne temeljne pogreške, jedne nesvjesne primisli. Ta primisao glasi: nisam dovoljan. Iz nje slijede druge nesvjesne misli: da bih dobio ono što mi je potrebno i da postanem potpun, moram igrati ulogu.

Moram dobiti što više, kako bih bio što bolji. No, ne možete biti više nego što jeste, jer ste ispod svog tjelesnog i psihološkog oblika vi zapravo jedno sa samim Životom, jedno ste s Postojanjem. U obliku ćete uvijek biti nekome podređeni, a nekome nadmoćni. U biti nikome niste ni podređeni ni nadmoćni. Iz te spoznaje izviru istinsko samopoštovanje i istinska poniznost. U očima ega samopoštovanje i poniznost su suprotnosti. U očima istine posve su istovjetni.

Autor: Eckhart Tolle, iz knjige Nova Zemlja, 4. poglavlje: Igranje uloga: mnoštvo lica ega

Izvor: Eckhart Tolle (2008.). Nova Zemlja. Izdavač: V.B.Z. d.o.o.