Ničeg nema unutar mene
čak ni svjetlosti.
Tama je duboka, bezbojna, nemirišljava ali nije hladna.
Beskraj daleki, nedohvatljivi.

 

.

.

Ničeg nema unutar mene
čak ni svjetlosti.
Tama je duboka, bezbojna, nemirišljava ali nije hladna.
Beskraj daleki, nedohvatljivi.

Tu je Izvor.
Izvor svega.

Iz beskraja toga tamnoga
pojavljuje se iskrica
misao
toplina
riječ
otkucaj srca.

Mnogi su opjevali svjetlost
i govorili da je ona sve.
A nije.
Svjetlost izvire iz ničega
iz potencijala
iz Svjesnosti.

Digni pogled kad sunce nestane
zvijezda sjaji na tamnoj podlozi.

Svjetlost je materijalizacija
iskrice duše
koje sjaju i gase se na platnu tame.

Malena sam iskrica
al snaga velika
nema meni granica
jer od vječnosti sam satkana.

Sjajnim sjajem sjajim
svjetlošću svijetlim
toplinu ljudskim srcima dajem.

I nema više žurbe u stvaranju svijetla
nema traženja postignuća
jer sve je već stvoreno
Ljubav je sveprisutna.

Izričaji ljubavi
plešu prekrasnim plesom
sa beskonačno puno ritmova
a u plesu postoji samo sadašnji tren.

Ples je vijugava harmonija
koja se preljeva iz primanja i davanja
u radosno bivanje
sa svim iskricama koje su se pojavile iz tame.

 

Damir Barušić

 

.

.