Piše: Natalie Luks

Kad pomislite da je druga osoba negativna, tada se sjetite da je ona zapravo nesretna i da pokušava iscijeliti svoju bol. Budući da ne zna istinu, uvijek traži krivca, a znamo da um može sve dokazati.

„Što činiti kad živimo s osobama koje su jako negativne, koje nas ne vole, koje o nama govore negativno? Može li njihova negativnost utjecati na naš život?“

Ovakva mi pitanja često postavljate, pa ću vam odgovoriti što ja o tome mislim.

Kao prvo, smatram da nema negativnih ljudi, da postoje samo nesretni ljudi.

Svi smo u određenoj dozi nesretni, jer svoju necjelovitost osjećamo kao bol, koja se očituje kao nemir, nezadovoljstvo, strah, mržnja, depresija, bolest, siromaštvo. Stvorili smo dva mehanizma da se zaštitimo i udaljimo od te boli. Prvi je žrtva, a drugi agresija. U oba je slučaja isti uzrok – uvjerenje da nismo dobri takvi kakvi jesmo i potreba da budemo savršeni. Stoga su žrtva i agresija ista „negativna“ energija koja ljude čini nesretnima.

Suživot – dobra prilika da se iscijelimo

Kako se s tim nosimo u životu? Tako da okrivljujemo jedni druge za svoje nezadovoljstvo. Stoga je suživot odličan pokazatelj i dobra prilika da se iscijelimo. Uostalom tome odnosi i služe.

Interesantno je što svi mislimo da smo ugroženi, jer osjećaj krivnje da nismo dobri takvi kakvi jesmo stvara ugrozu i potrebu da se branimo. Problem je što ne znamo da smo to uvjerenje sami stvorili, pa svoje osjećaje pripisujemo vanjskom neprijatelju, za kojega mislimo da je sam po sebi negativan i da nas želi uništiti.

Okrivljavanje drugih je glavna ego obrana i prisutna je u ljudskom društvu od trenutka kad smo spoznali dobro i zlo i napustili Eden. Već su prva braća bila u sukobu. Kajin je ubio Abela zbog osjećaja da njegov trud i rad nisu dovoljno dobri i da zbog toga Bog više voli Abela. Međutim Bog mu je vrlo jasno rekao: „Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.“ Kako znamo, Kajin nije odolio iskušenju i ubio je brata, a Bog ga je kaznio:“ Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!“

Osveta i oprost

Ovo je priča iz Starog zavjeta, koji opisuje ego svijest, koja se temelji na grijehu, krivnji, kazni i osveti. Više ne moramo tako živjeti. Isus nam je u Novom zavjetu pokazao put kako ćemo se osloboditi grijeha, krivnje i kazne, kako ćemo oprostiti, kako se voljeti i kako ćemo uživati u svom životu. Stoga su osveta i oprost kriteriji prema kojima možemo prepoznati na kojoj se razini svijesti nalazimo.

Kad pomislite da je druga osoba negativna, tada se sjetite da je ona zapravo nesretna i da pokušava iscijeliti svoju bol. Budući da ne zna istinu, uvijek traži krivca, a znamo da um može sve dokazati. To vam je prilika da drugoga razumijete i da mu pomognete da se iscijeli. To je oprost.

U našem društvu postoji zabluda da su slabi i nemoćni samo oni koji nemaju fizičku i mentalnu snagu za samostalan život i da samo njima treba pomagati. Međutim prava slabost i nemoć je nedostatak duha. Zato ako želite istinski nekome pomoći, tada ga blagoslovite. To je prvi korak. Kad netko osjeti da prihvaćate njegovu dušu, počet će se mijenjati njegov odnos prema vama. Ljubav je takva, ona zna kako doći od srca do srca i što učiniti da se srce probudi.

Prvo morate oprostiti sebi

Oprost ne znači da odobravate nečije ponašanje, nego da razumijete pravi uzrok takvog ponašanja. Da biste razumjeli drugoga, prvo trebate razumjeti i oprostiti sebi. U tom procesu vam mogu pomoći upravo ljudi koji su prema vama „negativni“. Ako osjetite povredu kad vas kritiziraju, zanemaruju, omalovažavaju, napadaju, tada to samo znači da i vi imate isti problem – da ne cijenite i ne volite sebe. Drugi ljudi su vam samo pokazatelj. Zato budite mudri i iskoristite takvu situaciju. Zapitajte se: „Zbog čega sam povrijeđena? Zbog čega mi smeta nečija kritika, napad, ignoriranje?“

Budite uporni u samoanalizi, jer će vas ona dovesti do samoprihvaćanja i samopoštovanja. Shvatit ćete da vas nitko ne može povrijediti ako sami sebe poštujete i cijenite. Do tada budite zahvalni svojim „neprijateljima“ jer vam jedino oni mogu pomoći da otkrijete koliko poričete Sebe. Računica je vrlo egzaktna – koliko druge optužujete za svoje nedaće, toliko potiskujete svoju ljubav i moć.

Kad postignete mir u sebi, tada ćete znati što ćete, u konkretnoj situaciji, učiniti s ljudima koji su „negativni“. S nekima se više nećete družiti, jer ćete shvatiti da je zajednička zadaća završena, s nekim ljudima ćete biti i dalje u kontaktu, jer ćete shvatiti da im je vaša ljubav i razumijevanje potrebno, a s većinom ćete ostvarivati suradnju.

Odnos s drugim ljudima je najbolji pokazatelj vašeg stanja svijesti, ali pazite da ne upadnete u drugu ego zamku – da se ne ufurate kako volite sve ljude i cijeli svijet. Odnosi su osobni i služe međusobnom rastu, i sasvim je normalno da osjećamo povredu sve dok se ne iscijelimo. Zato je bitno iscijeliti svaki pojedinačni odnos.
Sve dok ne shvatimo smisao i važnost bratske suradnje „obrađivat ćemo zemlju, ali nam neće davati svoga roda; vječni ćemo skitalice na zemlji biti!“

Autor: Natalie Luks

Izvor: www.monitor.hr

Foto: Martina Aničić