Kvalitetni odnosi baziraju se na otvorenoj i iskrenoj komunikaciji. Ako u odnosima iskrsne neki konflikt, znači da je o nečemu potrebno diskutirati. Neriješeni konflikti mogu biti uzrok brojnih poteškoća s kojima se susrećemo u odnosima. Da li vam zvuči poznato?

Pa, kako pristupiti konfliktu kad do njega dođe?

Kad smo upoznati sa zakonitostima konstruktivne rasprave, tada nam ona postaje jednostavna i lako savladiva. Bez obzira o koliko osjetljivoj temi da se radi, s upotrebom zakonitosti rasprava može teći vrlo uspješno. Pravila rasprave su nadasve jednostavna.

Tajna je u tome da do konstruktivne rasprave dolazi kad su uloge u komunikaciji ravnomjerno i kvalitetno raspoređene. Što mislite kako bi to trebalo izgledati? Da bismo postigli željeni rezultat, jedna strana u komunikacijskog procesu uvijek treba pričati dok ju druga treba pozorno slušati. Ključ je u tome da osoba koja priča iskazuje informacije u 1. licu jednine te da se usmjeri na pričanje o onome što osjeća u odnosu na konflikt. Nije nam cilj da povrijedimo niti okrivljavamo nekoga, što nam omogućava upravo izražavanje u 1. licu.

Iz tog razloga je dobro imati na umu dobrobit druge osobe te izgovarati i birati riječi s razumijevanjem. Ključ osobe koja sluša je u tome da uspije zadržati pozornost na onome što joj se govori te da, ako ima potrebu za tim, isključivo iz pozicije empatije odgovori sugovorniku u određenim trenucima. Na taj način pokazujemo razumijevanje za suprotnu stranu.

Također je vrlo poželjno, prije nego što uopće počnemo govoriti o temi razgovora, započeti razgovor na specifičan način. Kako? Tako da se usmjerimo na buđenje pozitivnih emocija u sugovorniku, na način da uputimo nekoliko pozitivnih rečenica suprotnoj strani u kojima ćemo izreći nekoliko stvari koje cijenimo kod te osobe. Poželjno je da su te stvari vezane uz temu razgovora. Uloge se s vremenom mijenjaju, tako da svaka strana dobije priliku da iskaže što ima za reći te da sasluša što joj druga strana ima za reći.

Zamislite, kako bi vam komunikacija tada izgledala?

Rasprava traje do onog trenutka dokle i mi i druga strana nismo sigurni da smo rekli sve što smo htjeli reći tj. dok ne iskažemo sve svoje misli, emocije i činjenice koje smo imali na umu iskazati. Ovakva vrsta komunikacije teče sporije nego što smo naviknuti, ali bit je upravo u tome.

Kad ne uslijećemo naglo u raspravu, tada imamo vremena usporiti i dobro razmisliti što točno imamo za reći te kako ćemo se postaviti na ono što je nama rečeno. Vrlo je jednostavno, zar ne? Često si stavljamo nepotreban teret u život, a moguće ga se je na tako lagan način ne samo riješiti, već i spriječiti. Zamislite samo koliko bi vam život bio lakši kad biste primijenili sam ovih par zakonitosti?

Izvor: www.inoptimum.com

Slika: Damir Barušić