Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala o tome kako izgleda najljepša žena na svijetu.

Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile sa smeđim očima, tople i nasmijane… A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve niže. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem, a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.

I svaki je od njih mislio da su njegovo mišljenje i opis najtočniji i nije prestajao da uvjerava druge u ispravnost svog zaključka. Vidjevši da tako nikako neće stići do zajedničke suglasnosti, napokon su odlučili da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje.

„Započeli smo raspravu“, rekoše mu, „i nismo se nikako uspjeli razumjeti. Kaži nam ti mudri čovječe, koja je žena najljepša na svijetu?“

Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se osmjehujući, i naposljetku odgovori sa ove tri riječi:

„ONA KOJU VOLIŠ!“

Izvor: preuzeto sa Interneta, autor nepoznat

Foto: Marina Horvat