Osjećate da ste zapeli u rutini? Posao vam ne donosi nikakvu satisfakciju, zamara vas, i odrađujete ga iz osjećaja dužnosti i zato jer ste za njega plaćeni? Nezadovoljni ste jer osjećate da su vaši potencijali neiskorišteni i da profesionalno stagnirate, pa koliko god to željeli promijeniti, nedostaje vam vremena i novaca, no iznad svega životne energije?

Mnogi od nas odgajani su da biraju poslove koji će biti sigurni, koji će donositi materijalno blagostanje te osigurati društveni status. Ljude koji malo zarađuju, ili ne napreduju na korporacijskoj ljestvici, društvo etiketira kao neuspješne, a to većina nas pod svaku cijenu želi izbjeći. No mnogi nakon godina usmjeravanja svoje energije prema tako postavljenim ciljevima, shvaćaju da ih ni napredak ni zarada ne ispunjavaju istinski. Posao ih tada više ne motivira, ne inspirira, ne potiče njihovi kreativnost, već naprotiv, počinje ih umarati i crpiti im energiju. Počinju se pitati zašto im je tako teško dići se ujutro i otići na posao, primiti se novog radnog zadatka, i zašto ne osjećaju nikakvo zadovoljstvo kada ga završe, zašto se na kraju dana osjećaju tako prazno i iscrpljeno, i koja je uopće svrha njihovog posla.

Na poslu provodimo trećinu svoga vremena, stoga nije nebitno što tijekom tog vremena radimo, niti kako se pri tome osjećamo. Posao je prilika da ciljnim usmjeravanjem svoje životne energije izrazimo svoju kreativnost, jedinstvenost i autentičnost, te se tako otvorimo prema iznimnim dostignućima. No ukoliko ne uživamo istinski u onome što radimo, ako posao koji smo izabrali sputava našu individualnost, te ako nije u skladu s nama, javit će se osjećaj neadekvatnosti i nedostatka smisla, a samim time i niskog samopoštovanja. Na taj ćemo način svom podsvjesnom umu odašiljati poruku da smo spremni prihvatiti manje od onoga što svjesno priželjkujemo, pa ćemo to i dobivati – ne samo u poslu, već i u ostalim segmentima života.

„Ako volite život, pažljivo trošite vrijeme, jer od vremena je život satkan“ Benjamin Franklin

Raditi ono što nam je dano – što volimo i za što smo talentirani te se kroz to i realizirati, potreba je koju nitko u svome biću ne može utišati, pa iako na svjesnoj razini većina ljudi posao doživljava na drugačiji način, svi u sebi osjećamo neadekvatnost kada se to ne događa.

Iskustva nam zamagljuju spoznaju o smislu

Nažalost, uslijed različitih nepovoljnih okolnosti u djetinjstvu, poput jako kritičnih i zahtjevnih roditelja, većina ljudi svoje pune potencijale nikad ne razvije, već talente s kojima su rođeni potiskuju duboko u nesvjesno. Kako bi opstali u teškim okolnostima, takvi ljudi još kao djeca svoju individuu moraju prilagoditi zahtjevima i očekivanjima drugih, prihvatiti uvjerenja i sustave vrijednosti koji nisu izvorno njihovi, te kroz život razvijati vještine drugačije od urođenih. Stoga ni ne začuđuje činjenica što u pokušaju zadovoljavanja onoga što se od njih očekuje većina ljudi u izboru svoga životnog poziva griješi, pa iako na početku možda i pristupaju poslu s entuzijazmom i zalaganjem, prije ili kasnije počnu osjećati nedostatak motivacije te dožive razočaranje, jer istinsko ispunjenje u onome što rade ne postoji.

A kada se to dogodi, počnu se događati propusti, opada kvaliteta odrađenog ali i interes za poslom. Postaje sve teže sačuvati zauzete pozicije, jer da bi se one sačuvale potrebno je ulagati sve više životne energije, koja je ionako niska i koja se zbog akumuliranog nezadovoljstva ubrzano troši. Takvi se ljudi tada prestaju profesionalno razvijati, i jedino do čega im je stalo jest da s minimumom uložene energije održe svoju poziciju, koliko god ona bila loša, a kako bi u tome uspjeli počinju drugima crpiti energiju, jer sa svojom energijom to nisu sposobni.

Pa ukoliko ste se i sami našli u takvoj poziciji, ukoliko vas posao iscrpljuje i ne vidite mu smisao, nezadovoljstvo koje zbog toga osjećate proširit će se i na druge segmente vašega života. Smisao ćete tada tražiti u ovisnostima, partneru ili djetetu (i tako gušiti i njihovu i vlastitu individualnost), no kako to neće popuniti vašu prazninu, neispunjenje i ogorčenost životom počet ćete osjećati i na fizičkom segmentu. Ubrzano ćete se razbolijevati, i sve brže starjeti.

U potrazi za smislom

Viktor Frankl, austrijski psihoterapeut i autor terapije smislom, u svojoj je čuvenoj knjizi „U potrazi za smislom“ napisao: „Oni koji su pronašli smisao vlastitog života, u stanju su podnijeti i najteže životne okolnosti“. Na temelju osobnog iskustva iz koncentracionog logora, te promatranjem ponašanja ljudi oko sebe, od kojih su većina uslijed teških okolnosti jedan za drugim gubili moral i odustajali od borbe za život, shvatio je da je čovjek sposoban nadvladati i najteže životne izazove tek onda kada je svjestan smisla svoga postojanja, te kada svoju osobnost kroz taj smisao i realizira.

Vlastiti smisao možete pronaći samo ukoliko si dozvolite izraziti svoju individualnost, manifestiranjem svojih jedinstvenih talenata kroz ono što volite i u čemu uživate.

Ponekad je, da biste osvijestili vlastiti smisao, dovoljno prisjetiti se stvari koje su vas kao djecu ispunjavale i koje ste voljeli raditi (od kojih ste se kasnije, pod utjecajem roditelja ili društva udaljili). Možda se i danas kada ste iscrpljeni od posla i svakodnevnih obaveza, kada imate potrebu povući se u svoj svijet opuštate svirajući gitaru, plešući, ili pak pišući pjesme. Radeći stvari koje ste sami izabrali sigurno se osjećate autentično – kao da tada sve lažne ljuske vaše osobnosti padaju i kao da nanovo otkrivate sebe u svom Izvoru. Živjeti vlastiti smisao znači boraviti u takvome stanju cijelo vrijeme dok radite, jer se tada, obnavljajući se duhovno otvarate prema iznimnim dostignućima. Svi veliki ljudi iz naše povijesti, poput Michelangela, Einsteina ili Beethovena bili su u stalnom doticaju sa svojom prirodom, a potencijale koje su oni manifestirali svaki čovjek krije u sebi kada radi ono što uistinu voli.

No ako uslijed životnih okolnosti nikad niste ni bili u poziciji raditi ono što volite, da biste ponovo uspostavili komunikaciju sa svojom izgubljenom prirodom i tako osvijestili svoje potisnute talente, morat ćete zaviriti duboko u svoju podsvijest. Kada se odvojite od problema koji vam svakodnevno zaokupljaju pozornost, kada se opustite i utišate glas svoga racionalnog uma, ući ćete u doticaj sa svojom podsviješću, i moći ćete čuti što vam vaše biće poručuje. Što ćete češće boraviti u prirodi, usporavati svoje misli kroz meditaciju, ili na druge načine ulaziti u izmijenjena stanja svijesti u kojima je vaš racionalni um utišan, to će se glas vašega iskonskog bića snažnije manifestirati. Istovremeno ćete tišinom uma polako iscjeljivati svoje povrijeđenosti, potisnutu bol i traume uslijed kojih ste još kao djeca odustali od sebe, i ne imajući izbora – pristali sami sebe kompromitirati.

Življenje vlastitog smisla dio je božanskog plana

A kada se iscjeljenje dogodi, kada prestanete biti uvjetovani prošlošću i kada polako kroz ove procese doprete do svoje istinske prirode, počet ćete osvještavati talente za koje niste ni sanjali da ih imate, i moći ćete se polako na njih početi i usmjeravati. Možda ćete se na početku, kada osvijestite svoje talente, početi njima baviti kroz hobije, i na taj način nakon napornog i stresnog posla dovoditi sebe u ravnotežu. Možda ćete se uključiti u klub koji podržava vaše talente, u kojemu ćete ih u interakciji s drugima moći dodatno unaprijediti, ili će se s vremenom ukazati prilika da i sami pokrenete udrugu u kojoj ćete okupiti ljude sličnih interesa, moći biti autentični, i na taj način ponovo oživjeti svoju kreativnost i vratiti životnu energiju. Dok god ste u doticaju s onime što volite, te dio svoje stvaralačke energije usmjeravate na ono za što ste talentirani; dok god dozvoljavate da vas kroz život vodi duhovna inteligencija, prilika da živite ono što uistinu volite pojaviti će se prije ili kasnije, a vi ćete ju samo trebati prepoznati i u skladu s njome djelovati. Duhovna inteligencija u tome će vas uvijek podržati, jer su i talenti s kojima ste rođeni dio višeg, božanskog reda, stoga ni življenje onoga što vam je na taj način dodijeljeno nije samo vaše pravo, već i je to i vaša obveza prema višem, božanskom redu.

A življenje onoga što volite – vaše jedinstvene životne svrhe i samorealizacija kroz ono što radite daje vam jednu posve drugu dimenziju u životu. Vraća vam se životnost, poletnost i lakoća postojanja. Kao da tada sve polako dolazi na svoje mjesto i u svemu počinjete vidjeti drugačiji smisao. Vi sami svojim životom postajete poticaj i nadahnuće drugima.

Autorica teksta je Egli Ilić, Life Coach, više o njezinom radu saznajte ovdje.

 

Izvor: funkymem.com