Kad se rastavi moralnost

piše: Emina Pršić

piše: Emina Pršić

 

Lažnih moralista ima zaista na izvoz, da ne kažem ko dreka. Oni su skupine koje žive po principu na van ću pripovijedati jedno a zapravo djelovati drugačije. Oni naprosto sami sebe uvjeravaju da su obavijeni  plaštom dobrote. Vole popovati i drugima strahovito soliti pamet. Jako su sami sebi  bitni i ustvari sve što ćeš izjaviti  u njihovoj blizini oni će ti objasniti koji je bolji način od ovog tvog sadašnjeg.

Sve više upoznajem rastavljene mušakarace čije ,sada već ,bivše žene svaki dan imaju prikazivanje predstave u dva čina ( ujutro za dobar dan , uvečer za dobar san ): „ Ja sam majka moralna a ti si loš otac “.  Još bi možda i priča držala vodu da te iste majke nisu ,uglavnom, ostavile svoje muškarce zbog nekog drugog lika s kojim se nadaju boljem životu nakon jedne strastvene noći, i tri slatke sms poruke, jer ovaj drugi je sve što ovaj prvi nije. ..Svaki početak je interesantniji nego brak od deset ili petnest godina . Razlika između volim te i sviđaš mi se? Kad  vam se cvijet sviđa , jednostavno ga uberete ali kad cvijet volite onda ga zalijevate svaki dan da što duže potraje ta njegova ljepota.Prosta istina. Bez zalijevanja nema ni ljepote.Uvene ili se osuši.

Muškarci slamaju srca. Muškarci su skloniji promiskuitetu. Muškarci su ovo i muškarci su ono. Ali žene su zajebanije igračice. Jednom kada dođe do rastave u kojoj postoje djeca, tolika količina manipulacije , zavrzalam, igrica , spletki, prijetnji  kojih se ne bi ni Agatha Christie posramila u svojim najboljim romanima. Kada žena odluči napakostiti bivšem muškarcu, tu ni sud , ni Svemir pa ni Branko i Ana s vrhovnog suda ne mogu pomoći. Slijedi nekoliko krugova pakla kako za dvoje supružnika tako i za tu napaćenu djecu kojoj roditelj želi samo najbolje.

Šteta da se to najbolje uvijek izgubi u satima provedenim u prebacivanju međusobne krivnje, prozivanju za prošlo svršeno vrijeme, mjerenju jačine tko je  više roditelj , a tko manje, prijetnjama s Centrom za socijalnu skrb i na kraju razvlačenju te djece kao žvakače gume (ali ne one Orbit nego Huba Buba )po vještačenjima u raznim ustanovama s različitim stručnjacima. Kažem Huba Buba jer ta dječica zaista postanu toliko rastezljiva i toliko  fleksibilna da već kao Huba Buba žvake imaju veliku mogućnost napuhavanja u balone s kojima se roditelji  šutaju.Malo na jednu malo na drugu stranu. Da ne dišu, zatraže da trebaju na toalet, i da su gladni, nebi se u tim procesima ni skužilo da to su to ljudska bića a ne stvari tj. šarene žvakače gume, koje ujedno kad prestanu imati sladak okus , možeš i prožvakati i ispljunuti. Žalosno je da nečiji ego,nečija sebičnost pa i bahatost može ići do te mjere da na kraju nešto što se moglo završiti , ne završava se zbog dokazivanja sile mogućnosti i slanja ofucanih sms poruka : „E sad ću ti ja pokazati tko sam. „To tko sam se pokazuje kroz uzdizanje iznad svog ega, kroz dobrobit za svoju djecu koja nisu tražila da ih se rodi, nego ih dobivamo iz sebičnih razloga- zato jer mi želimo biti roditelji. To tko sam i što mogu se pokazuje na način da se prizna da je partnerska  ljubav  nestala i da se odlazi dostojanstveno koliko je moguće. To tko sam, se dokazuje kroz to što ne razvlačiš svoju djecu  po sudovima, centrima, vještačenjima nego im dopuštaš da na najbolji mogući način prihvate novonastalu situaciju i pomogneš im da im bude što bezbolnije. To tko sam, se pokazuje kroz zrelu i odraslu komunikaciju dogovaranja, a ne prejebavanja.

 I nije sramota rastaviti se , sramota je nakon toga biti toliko sebičan da nanosiš veću štetu s trajnim poslijedicama zbog svojeg inata, želje za osvetom, samodokazivanjem nekog lažnog morala , razmišljajući samo o trenutnoj satisfakciji. To se jednostavno ne radi za Boga miloga.Nije sramota rastaviti se , zaljubiti, otići .. sramota je rastaviti se pa drugoga ugnjetavati do te mjere da mu nedaš živjeti i nedaš mu priliku da i taj nađe svoj novi život.
Rastava je partnerstva, a ne zdravog morala.

 

Emina Pršić