.

Roditelji nam nameću svoja pravila i uvjerenja, rodbina svoja, u školi nas uče raznim ‘istinama’ i podacima koji nam često ničemu ne koriste, država nameće svoje normative, crkva ima svoja pravila ponašanja kojih ako se ne pridržavamo slijedi kazna nakon života,  društvo u cjelini postavlja ‘društvene norme ponašanja’ i ako ih ne provodimo ‘nismo normalni’…..i tako postajemo roboti…. živimo po pravilima, principima, uvjerenjima i vrijednostima svih, a samo ne sebe…

.

I može li se to uopće nazvati Životom ako ne živimo ono što je u nama?!

Smrt doživljavamo kao kraj života ili neživljenje, a meni se čini da ne živimo svaki put kada nismo ono što mi doista jesmo!

Zato, ako želimo doista Živjeti, budimo ono što jesmo!

I dopustite drugima da žive i budu ono što jesu!

Vjerujem da ćemo se svi skupa itekako pozitivno iznenaditi koliko se u nama i drugima krije ljubavi, radosti, stvaralaštva, kreativnosti, tolerancije, suosjećanja i drugih vrlina ukoliko ŽIVIMO SEBE I BUDEMO ONO ŠTO DOISTA JESMO!

 

Damir Barušić