Znači, imate sto kuna. Što s tim? U tom odgovoru leži rješenje vaše financijske slobode, blagostanja i prosperiteta. Upravljanje novcem je vrhunsko umijeće, koje treba naučiti. Prvi korak je izdvojiti deset posto za štednju od svakog ostvarenog prihoda i shvatiti… Ne mogu dalje pisati kako sam namjeravala, jer sam upravo dobila SMS…

  .

  .

  .

Vaši prihodi su Božja nagrada koja vam redovito pristiže, a izdvajanjem na štedni račun to potvrđujete.

Potpuno sam svjesna da živimo u svijetu u kojem je sve okrenuto naopako, tako da izgleda nevjerojatno da Bog ima ikakve veze s vašim prihodom i bankovnim računom. Taj segment života ste prepustili vragu. Rezultat je više nego očit.

Pokušat ću vam na primjeru štednje, u nastavku kolumne, objasniti tu razliku i potaći vas da živite u skladu s istinom o novcu, blagostanju i prosperitetu.

Razmotrite prvo primjer da ste na bilo koji način došli do 100 (1.000, 10.000, 100.000…) kuna prihoda. Sama činjenica da prije toga niste imali taj iznos, znači da ste ga stvorili iz ničega -nečega. Vidimo iz čega.

Ako ste svoj stvaralački potencijal (sposobnost, talent, znanje…) pretvorili u financijsku energiju tako što ste svoj kreativni izričaj pretvorili u proizvod koji ste predali drugim ljudima, tada je to jedini ispravan način stvaranja novca, i prihodi će vam stizati redovito.

No na razini ega to izgleda sasvim drukčije.

Ego-prihodi

Prva verzija ego-prihoda je uvjerenje da ste sto kuna zaradili tako što ste tu svotu DOBILI – kao plaću ili priznanje za svoju vrijednost, odnosno što mislite da su vam drugi dali taj novac, a ne da ste ga sami stvorili. U tom slučaju niste (i nikad nećete biti) zadovoljni sa svojom plaćom, bez obzira kolika vam je. Svatko misli da njegov rad više vrijedi nego što za njega financijski dobiva. Svaki zaposlenik misli da je zakinut. Možete mu dati „kule i vile“, on će biti nezadovoljan i svojeg će „gazdu“optužiti da je nepravedan.

Ista stvar je i sa poduzetnicima, samo što oni optužuju tržište, službenu politiku, klijente… Misle da o njima ovise. Kako god, misle da su zakinuti, i da trebaju dobiti više. Vjeruju da više vrijede, ali da im drugi to osporavaju iz raznoraznih razloga.

Ego-prihode možete ostvariti i tako da vas netko dobrovoljno financira. U tom slučaju imate (najčešće nesvjesno) uvjerenje da su vas drugi dužni financirati sve dok ste nemoćni i nesposobni sami dovoljno zarađivati. Pitanje je samo „do kada“? Naravno, sve dok ne promijenite to uvjerenje. Bez brige, život će vam omogućavati takve situacije sve dok to ne shvatite.

Treća situacija je krađa. To je isto što i prethodno navedena financijska pomoć, samo pod drugom krinkom, u kojoj više ne čekate da vam se netko smiluje, nego sami stupate u akciju da dođete do prihoda. Tako stvoreni prihodi rezultat su istog uvjerenja – da drugi imaju višak koji vama nedostaje, i da je stoga u redu da ga vi dobijete. Milom ili silom. Svaki lopov je svojevrsni Robin Hood. Samo što smatra da je on „ta sirotinja“ kojoj treba dodijeliti oteti plijen.

To su tri načina na koji ostvarujete prihode u staroj paradigmi: zaradom, socijalnom (humanitarnom) pomoći i krađom. Jedno ljepše od drugog.

Istina je da su prihodi stanje vaše svijesti. Jedini pravi prihodi su oni koje ste ostvarili radom koji volite i koji ste predali drugim ljudima na korištenje. Uzmimo da je tako.

Znači, imate sto kuna. Što s tim? U tom odgovoru leži rješenje vaše financijske slobode, blagostanja i prosperiteta. Upravljanje novcem je vrhunsko umijeće, koje treba naučiti. Prvi korak je izdvojiti deset posto za štednju od svakog ostvarenog prihoda i shvatiti …

Ne mogu dalje pisati kako sam namjeravala. Do ovog trenutka sam imala inspiraciju pisati o štednji i objasniti vam štednju kao vrhunski alat za postizanje financijske slobode. Što ona zaista jest.

Ali upravo dok ovo pišem dobila sam SMS poruku od osobe koju sam pozvala na svoju radionicu: „ne mogu doći na radionicu, jer je recesija, ali te pozivam na svoju predstavu… samo izaberi kada“ (radi se o glumici). Zaista Duh zna okrenuti priču na svoj mlin.

Ljudi kupuju zato što – trebaju

Zašto ona ne može doći na radionicu? Uvjerena je da nema novaca. Istina je samo da njoj ta radionica ne treba. I to je ok. Čemu priča o recesiji?

Pozvala me na svoju predstavu. Ne moram platiti. Mogu doći zabadava.

Što ako meni njezina predstava ne treba? Kako ću opravdati svoj neinteres? Prvo što mi pada na pamet je da ja nemam vremena. Ali ona mi nudi nekoliko termina, u startu.

Besplatna predstava

Ona pobjeđuje, što se mene tiče. Nemam novaca je jači argument od nemam vremena. Ostaje mi jedino reći iskreno – hvala na pozivu, ali mi ne odgovara.

Eto, to je još jedan primjer kako ego funkcionira. Nismo iskreni, jer ne vjerujemo u svoju vrijednost, pa strahujemo da ćemo druge povrijediti, a zapravo nas je strah da drugi nas ne povrijede. Sve dok ne shvatimo da drugi ljudi kupuju naše proizvode zato što im trebaju, a ne da nama potvrde vrijednost, bit će nam neugodno reći jednostavno i iskreno – ne, hvala.

Do tada će nam novac i vrijeme biti univerzalni izgovori. Problem je što to postaje mantra koja nas održava u neimaštini i novaca i vremena.

Iako sam namjeravala pisati o štednji, tu temu ostavljam za sljedeću kolumnu.

 

Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)

Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.

Izvor:http://www.monitor.hr/clanci/tko-pobjeduje-novac-ili-vrijeme/27104/

Foto: Marina Horvat