Ljudima koji ga nemaju izgleda nevjerojatno da netko ne zna s novcem upravljati, jer je njima jedini problem kako do njega doći. Međutim, ljudi koji imaju novaca itekako znaju kako je teško njime upravljati.

   .

   .

   .

   .

S novcem možete imati dva problema. Ili ga ne znate stvoriti, ili s njim ne znate upravljati. U prvom slučaju imate uvjerenje da niste dovoljno vrijedni da ga stvorite, a u drugom slučaju imate uvjerenje da ne zaslužujete standard koji vam novac omogućuje.

Ljudima koji ga nemaju izgleda nevjerojatno da netko ne zna s novcem upravljati, jer je njima jedini problem kako do njega doći. Međutim, ljudi koji imaju novaca itekako znaju kako je teško njime upravljati zbog toga što novac „traži“ da se poštuje njegov prirodni tok i da se ne upotrebljava u krive svrhe. Nažalost, većina ne zna čemu novac služi.

Novac služi jedino i isključivo tomu da osigura normalne životne uvjete u kojima se možete razvijati i napredovati, odnosno osigurava vam jednostavnu i proširenu reprodukciju, kako to kaže Marx. Osnovna reprodukcija ili osnovni standard podrazumijeva hranu, stanovanje, odjeću i rekreaciju, a proširena reprodukcija sve vrste ulaganja u osobni razvoj. Identično je s ulaganjima u posao. Osnovna reprodukcija služi održavanju osnovnog, postojećeg poslovnog standarda, a proširena reprodukcija je ulaganje u proširenje i razvoj posla. Pravilo je da posao propada ako se ne razvija. Isto se odnosi i na pojedinca. Zato mudri i uspješni ljudi stalno uče i usavršavaju se.

Zašto novac klizi iz ruku?

Izgleda jednostavno i moglo bi tako biti, kad ne bi imali krive motive trošenja novca. Kao prvo, većina ljudi ima krivnju što uopće ima novac. To je nesvjesno uvjerenje da ne zaslužujete imati ono što želite, jer niste dovoljno dobri takvi kakvi jeste. Zbog toga novac klizi iz vaših ruku, bilo da ga sami trošite ili vam ga drugi troše. Taj sindrom zovem krivnja zbog IMATI.

Sjećam se poduzetnika koji mi se hvalio kako mu nitko ne može toliko uzeti koliko on može zaraditi. U bivšoj državi radio je u jednoj velikoj tvornici kao inovator i zaradio podosta novaca. Sav novac od zarade je držao u banci. Vjerovali ili ne, službenica u banci je njegov novac prebacila na svoj račun i on je ostao bez prebijene pare. Ona je završila u zatvoru, ali on nije dobio novac od banke, koja bi mu po logici stvari trebala nadoknaditi štetu. Bio je ogorčen na staru vlast i sav sretan dočekao novu. Opet se primio posla i zaradio još više novaca koji je uložio u banku koja je propala, skupa s njegovom ušteđevinom. Nakon toga je odlučio da više neće štedjeti u banci. Opet je zaradio više nego što mu je propalo i ovaj put novac sakrio u svoj mercedes. Jednoga jutra se zapanjio kad je shvatio da su mu ukrali auto, a s njim i novac.

Baš sam ga u to vrijeme upoznala i od njega čula ovu priču. Moram priznati da je mi je bilo fascinantno kako se nije zapitao zašto mu se to događa. Dapače, djelovao je kao da igra glavnu ulogu u nekom zanimljivom filmu u kojem on uvijek pobjeđuje. Pobjedonosno mi je kazao: “Ne mogu oni meni toliko uzeti, koliko ja mogu zaraditi“. Tko su to „oni“?

Ovo je drastičan primjer (ne)upravljanja novcem, u kojem se odlično vidi kako trošenje može biti besmisleno. Možda vam izgleda da se ovdje ne radi o trošenju, nego jednostavno o lošoj sreći. Varate se, jer sve što se dogodi vašem novcu je rezultat vašeg upravljanja vašim novcem.

Zlouporaba novca

Poznatije verzije navedenog slučaja su kad vi radite i zarađujete, a obitelj vam novac rasipa. Mnogi su primjeri da jedan partner radi, a drugi troši. Do nedavno su muškarci zarađivali, a žene trošile, ali u zadnje vrijeme je i sve više žena koje uzdržavaju muškarce. Isto tako i mnogi roditelji ne mogu djeci reći ne. Ne želim ulaziti u psihološki uzrok ovih pojava, premda svaki takav slučaj ima i svoje psihološko objašnjenje.

Opet ponavljam da se ovakvi slučajevi događaju iz jednog jedinog razloga, a to je zbog uvjerenja da nismo dovoljno dobri i da ne zaslužujemo IMATI ono što želimo. Novac je inteligentna energija koja automatski regulira naše zablude. Jednostavno nestaje iz ruku onih koji ga zlouporabljuju. A zlouporaba je kad ga trošimo iz krivnje ili za potvrđivanje svoje vrijednosti.

Drugi primjer „zlouporabe“ novca jest skupljanje zaliha zbog straha da će ga ponestati. To ima smisla koliko i skupljati salo zbog straha da će hrane nestati. Poznato je da su u konclogorima prvi umirali debeli bogataši kad su „potrošili“ svoje zalihe. Isto je i s novcem. On je nepresušni izvor koji stalno pritječe i ne može se potrošiti, osim ako ga ne počnete zadržavati i stvarati začepljenja u protoku.

Financijski karcinom

Skupljanje novca je štetno iz nekoliko razloga. Prvi i najvažniji je taj što na taj način održavate osjećaj nesigurnosti, jer što ga više gomilate, to vam nesigurnost raste. Drugo, i ne manje važno je to da na taj način stvarate financijski karcinom. Novac koji nije u svojoj prirodnoj funkciji metastazira i traži da se potroši. Što ga više skupljate i stišćete, on pronalazi način da se troši. Nažalost, ta potrošnja je na račun vašeg standarda, koja se materijalizira kao neka šteta. To može biti fizička bolest ili neki materijalni gubitak. Treba iskoristiti poruke koje nam takve situacije šalju.

Paradoks je da upravo svjesna štednja omogućuje protok energije. Tanka je crta u razumijevanju razlike između svjesne štednje i skupljanja zaliha novca, pa ću vam to objasniti u sljedećoj kolumni.

Tekst: Natalie Luks

Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.

Izvor: http://www.monitor.hr/clanci/cemu-novac-sluzi/26897/

Foto: Damir Barušić