Najčešći domaći nazivi:

žalfija, kadilja, kuš

Opis:

Višegodišnja polugrmovita zimzelena biljka visine do 60 cm. Stabljike su u presjeku kvadratne i drvenaste u donjem dijelu. Osim drvenastih dijelova cijela biljka obrasla je svilenkastim maljama. Listovi su srebrni, ovalni, izduženi i sitno maljavi listovi, a rastu nasuprotno. Jako je aromatična i prilikom branja osjeća se jak i ugodan miris. Cvijeta od svibnja do srpnja ljubičastim cvjetovima složenima u klasove na vrhovima ogranaka.

Stanište:

Raste kao samonikla biljka u područjima s toplom klimom. Kod nas u višim dijelovima Hrvatskog primorja, Dalmacije, te osobito na jadranskim otocima. U ostalim područjima se uzgaja.

Branje i prerada:

Koriste se listovi i neodrvenjeli vrhovi mladih grančica (15-ak cm). Bere se prije cvatnje ili dok se nije potpuno rascvala. Najčešće u svibnju i lipnju. Suši se u što tanjim slojevima u hladu na suhom i prozračnom mjestu.

Najčešća uporaba:

Kod problema s unutarnjim organima, viroza i bolesti dišnih puteva.

 

Izvor: Žilić, I. (2014.). Udžbenik za sakupljanje samoniklog bilja. Poljoprivredna zadruga Glinska Banovina. Str. 56