Nedavno sam pročitala kako u jednom nizozemskom gradiću planiraju provesti eksperiment, gdje će ljudima omogućiti financijska sredstva za osnovne potrebe, kako bi se mogli posvetiti sebi i kako bi bili produktivniji, ali se odmah postavilo pitanje hoće li se to dogoditi. Zar ne želimo svi da se ne moramo brinuti o osnovnim životnim potrebama? 

Možemo si zadovoljiti sve svoje životne, fizičke, materijalne potrebe i ne postići ništa, jer se nismo aktivirali iznutra pa da zaista težimo korijenskoj promjeni koja može učiniti neku razliku i biti održiva. Kako u našim životima, tako i na društvenoj razini. Ako nas netko mora natjerati da ne bacamo smeće ili čuvamo okoliš ili brinemo jedni za druge i za sebe, do kada će to potrajati? Naši postupci moraju biti odraz našeg nutarnjeg stanja i razumijevanja zašto nešto radimo.

Radi se o nutarnjoj transformaciji. Onoj na individualnoj razini, jer samo ta je ona prava i dovoljno čvrsta jer dolazi iznutra. Nitko nam ju ne nameće izvana. Time to osjećamo u srcu kao nešto naše. To postane dio nas.

Naša promjena na individualnoj razini će doprinijeti i promjeni kolektivne svijesti. Svi smo dio jedne svijesti na koju utječemo i s kojom smo povezani. Kada svatko od nas bude prvo poželio unutar sebe nekakav bolji i ljepši svijet za sebe i za druge, čist okoliš, prirodnu hranu, mir, ljubav, blagostanje, dobrobit i jednakost za sve nas, a najvažnije bude sam sve to, tek tada ćemo vidjeti velike promjene i izvana. Tada će nam i zadovoljenje naših osnovnih životnih potreba zaista nešto značiti.

Značit će nam mogućnost ostvarenja Sebe u punom potencijalu kojeg imamo i istraživanja onih dijelova Sebe za koje do tada nismo imali vremena, kokreacije s Duhom, ali i jedni s drugima. Uživanja u životu, ne na površan i hedonistički način, nego iz srca i osjećaja jednote sa Svime, te poštovanja prema Životu i planeti na kojoj živimo. Dijeljenje Sebe sa svijetom i s drugima. Značit će nam vrijeme da razvijamo Ljubav, istražujemo i učimo. Imat ćemo vremena da jednostavno budemo i to će nam biti dovoljno. Zamislimo samo kakav tek svijet možemo stvarati iz ovakvih osjećaja? Nekako možda ponekad nemamo osjećaj da naša promjena, niti ono što radimo unutar sebe djeluje na svijet, ali djeluje…zaista djeluje.

 

Piše: Martina Aničić

Slika: Marina Horvat