Malo drukčije obrazovanje

Piše Martina Aničić

„Od viška glava ne boli“, koliko smo samo puta čuli to u školi. Je li to baš istina? Itekako nas može boliti glava od viška informacija. Često su to informacije za koje uopće ne pronalazimo njihovu svrhu u našim životima, niti nam omogućavaju neko dublje razumijevanje stvari, jer u pokušavanju pamćenja što više informacija, gubimo dublje značenje, a da ne kažem kako tada teško dođemo do vlastitih misli.

Današnje obrazovanje se temelji  baš na tome da upamtimo što više informacija i ako to uspijemo, ocjene budu ekvivalentne tome, što nas često potiče i na natjecateljski duh, a ne suradnju, što prenosimo i dalje u život. Čuje se tu i tamo, “morate kritički razmišljati“, „mislite svojim glavama“, ali to sve padne u vodu zbog načina na koji su ispiti koncipirani i vrednovani, koji je potpuno suprotan tome i traži od nas samo informiranost.  

U vezi obrazovnih sustava je puno kontradikcije. Naočigled se čini i da možemo birati zanimanje koje nas zanima, ali je li to doista tako? Ako pogledamo unazad kada smo bili mali, bilo je toliko stvari koje su nas zanimale i koje smo više željeli raditi, ali smo ovdje čuli ono „bolje se primi škole“ ili „što gubiš vrijeme sad na to“ i nakon nekog vremena ćemo i odustati, jer trebamo učiti nešto što je smisleno društvu i što društvu treba.

Isto tako, nevjerojatno je da u današnje vrijeme tolikih istraživanja razvoja ljudi, razvoja mozga, psihologije, pedagogije i toliko saznanja na koji način čovjek funkcionira i dalje se obrazujemo, da ne kažem rigorozno, gdje se svi vrednuju kao jednaki u smislu da smo svi s jednakim sposobnostima.  Rekao je Albert Einstein „Svi su geniji, ali ako sudiš ribu prema njezinoj sposobnosti penjanja na drvo, živjet će svoj čitav život u uvjerenju da je glupa.“ Mislim da je jasno što je želio reći. Svatko od nas ima neki svoj jedinstveni dar, kvalitete, potencijal  i najbitnije, želje i strasti oko nečega, što može razvijati, ne bi trebali gubiti vrijeme na učenje informacija ili stvari koje nas uopće ne zanimaju.

Javio se jedan zanimljiv pojam na internetu, nešto što se zove „hackschooling“, radi se o pojmu koji su skovali Logan Le Plante i njegovi roditelji (https://www.youtube.com/watch?v=h11u3vtcpaY)  koji su ga odlučili obrazovati kod kuće. Radi se ustvari o tome da imamo slobodu birati što želimo učiti i na koji način to želimo učiti, odnosno na način koji mi odaberemo da će nas najbolje naučiti nečemu, da budemo kreativni pritom, kao hakeri ( eng. hackers/hack) koristeći resurse iz zajednice i isprobavanjem u praksi, a da iz vida nikad ne izgubimo sretan i zdrav život, što Logan jako lijepo priča u videu.

Puno stvari u školama koje se uče se ne mogu naučiti sjedeći u klupi i čitajući knjigu, moraju se doživjeti, iskusiti, inače stvaramo i krivu percepciju o mnogo toga. Ono što Logan važno ističe u videu je da želi biti sretan kada odraste. Zašto se pojam sreće i zdravlja i ostale vrijednosti ne ističu u školama, jednako kao i znati hrvatski i matematiku? Svoje najvažnije godine, godine razvoja i formiranja u kompletnu osobu, najviše provodimo u školama, a smjernice poput toga da budemo sretna, zadovoljna, zdrava, sigurna osoba baš i ne dobivamo.  Zamislimo da postoji predmet samorazvoj ili duhovnost, poprilično ima smisla, kada samo pomislimo koliko psihijatrijskih poremećaja postoji, bolesti zbog nemogućnosti nošenja sa životnim okolnostima i nedostatka znanja o emocionalnoj inteligenciji.

Isto tako zanimljivo je što se malo naglaska stavlja na kreativnost, to vidimo i po predmetima poput, glazbenog, likovnog koji nisu toliko bitni u cijelom rasporedu, kao ostali predmeti.  Kreativnost najviše i povezujemo se umjetnošću i možemo ju razvijati tim putem, daleko od toga, ali i to je jedno od ograničenja u razmišljanju da je to jedini način, mi smo svi kreativni, pogotovo dok smo djeca, ali to nekako pogubimo putem.

Dok smišljamo kao klinci kako ćemo posložiti lego kocke ili kako se najlakše popeti na drvo, služimo se kreativnošću. Pronalaženje novih načina funkcioniranja nečega ili činjenja je kreativnost.  U sustavu u kojem je naglasak na jednoličnom pamćenju informacija i ne povezivanju predmeta, teško to možemo razvijati, a često i otupimo.

Sir Ken Robinson (https://www.youtube.com/watch?v=VYInwfK6WTY) je jedan od najpoznatijih koji, na svoj šaljivi način, promovira kreativnost u učenju i kao jedan nama prirodan način učenja. Većina genija u povijesti je imala nekakav problem s obrazovanjem i smatrani su glupima, jer nisu pratili regularni program i dobro da nisu, jer su ostali posvećeni svojoj kreativnosti i jedinstvenosti i time donijeli puno inovacija.

Robinson smatra da su sva djeca geniji, kao što je i Einstein izjavio, samo njihov talent nije prepoznat. Kreativnost nam pomaže i da u raznim životnim situacijama budemo snalažljiviji, kad nailazimo na probleme ili bolje reći izazove.  Kad bi se bavili samorazvojem tijekom školovanja i pritom razvijali i kreativnost više, puno bi lakše koristili svoje sposobnosti i razvijali potencijale, jer bi bili sigurnija osoba, svjesna sebe.

Upravo nešto slično tome postoji na Maharashi sveučilištu (https://www.mum.edu/),  gdje su stvari poput meditacije, zdrave organske prehrane i sreće kao najbitnije svrhe života, uključene u kurikulum.  Naglasak nije na pamćenju informacija, nego na svjesnom dubinskom učenju, te se određeni predmet ili tematika izučava po mjesec dana, što maksimalno omogućava posvećenost i manjak stresa.

Ovo su samo neki od primjera koji pokušavaju nešto drukčije i smislenije u svijetu obrazovanja.  Bilo bi lijepo kad bi učenje bilo praćeno sa zdravljem, bez stresa, u podupirućoj atmosferi, gdje se svatko od nas gleda kao neizmjeran izvor kreativnosti i potencijala i gdje su vrijednosti poput sreće, poštovanja, uvažavanja, ljubavi i mira na prvom mjestu. Sve počinje od malih nogu, neka tako onda i bude.

Slika: Martina Aničić

Linkovi iz teksta: Hackschooling makes me happy- https://www.youtube.com/watch?v=h11u3vtcpaY (video je na engleskom, ali ako odete na settings i subtitles možete odabrati hrvatski prijevod s google translate)

Škola ubija kreativnost: Ken Robinson-https://www.youtube.com/watch?v=VYInwfK6WTY

Maharishi University-https://www.mum.edu/