S gledišta duhovne ekonomije, prihod čine svi vidljivi i nevidljivi primici koji služe ostvarenju standarda i stila života. Osvještavanje “nevidljivih” prihoda omogućuje uvećanje “vidljivih” prihoda. To je siguran način da trajno povećate svoje prihode.

.

.

.

 

Inspiraciju za ovu kolumnu dala mi je čitateljica iz Pule. Svako moje parafraziranje njezinog pitanja odvelo bi me od suštine, pa ga zato uglavnom navodim integralno:

“Dakle, ja sam osoba s viškom energije, ali tu energiju manje usmjeravam na svoj konkretni posao i karijeru, već višak energije usmjeravam na humanitarni rad (kroz više udruga). Ja se radi svog humanitarnog rada i entuzijazma s kojim ga obavljam osjećam super, ispunjeno, važno i uvijek govorim da sav taj humanitarni rad radim zbog sebe (jer me ispunjava), više nego radi drugih. I ne sramim se toga!

Međutim, iako sam liječnica i nemam malu plaću… imam dosta troškova (kredit za kuću, auto, dijete s puno aktivnosti, moj engleski, vježbe….) i stalno sam u minusu… i to debelom!

Puno sam razmišljala o tome kako za sve aktivnosti koje vodim kroz projekte nekih udruga uvijek nađem novac (od sponzora, stalno pišem pisma, molbe, organiziram humanitarne koncerte i slično.), a za moje osobne potrebe to jest za svakodnevni život – to baš i ne uspijevam!

I došla sam do sljedećeg zaključka: imam krivi stav o novcu, ali podsvjesno! Vjerojatno moja podsvijest smatra da je novac nešto loše, nešto “fuj” i zato ga ne mogu dovoljno zaraditi. A očito da ga mogu nabaviti za aktivnosti (k tome vrlo plemenite) – za druge, u kojima ja u potpunosti volontiram! To je valjda ok! To je plemenito, dobro, pozitivno i ja bez ikakvih problema uvijek, ali baš uvijek nađem puno novaca za projekte koje vodim. Jedna od tih udruga je udruga cerebralne paralize, a druga je Crveni križ! Za moju podsvijest korisnici mojih projekata očito to zaslužuju, ali JA osobno ne zaslužujem izaći iz minusa i imati višak novaca… jer bih se “sigurno pokvarila”?! Možda bih se i s mužem posvađala?

Zanima me Vaše mišljenje o ovom mom fenomenu. Moram priznati da nisam time opterećena jer nisam ni gladna ni žedna, imam veselu i sretnu obitelj a i dosta putujem… stoga se smatram vrlo sretnom osobom! Ipak… strašno me zaintrigirao ovaj fenomen mog viška energije koja je usmjerena suprotno od mog bankovnog računa. Ima li tome pomoći?”

Kao što vidimo, naša čitateljica nema problem sa svojim potencijalom i sa svojim radom, jer je svjesna svojeg “viška”. Bravo. Zato zna što želi raditi i to s veseljem radi.

Problem je u tome što humanitarni rad ne naplaćuje, a posao liječnice naplaćuje.

Dakle, njezin problem su prihodi. U svojoj svijesti odvojila je prihode koje ostvaruje humanitarnim radom od prihoda koje ostvaruje kroz radni odnos. Zapravo, ona uopće nije svjesna da ostvaruje prihode svojim humanitarnim radom. Zašto? Zato što ne zna što su prihodi.

Što je to prihod?

Rečeno ekonomskim rječnikom, prihod je priljev novca u određenom razdoblju. Novac može biti izražen financijski ili u nekoj materijalnoj vrijednosti. Sjećam se osamdesetih godina, kada su radnici primali plaću u obliku hrane (svinjskih polovica), ogrijeva, zimnice, odjeće i druge potrošne robe.

S gledišta duhovne ekonomije, prihod čine svi vidljivi i nevidljivi primici koji služe ostvarenju standarda i stila života. Osvještavanje “nevidljivih” prihoda omogućuje uvećanje “vidljivih” prihoda. To je siguran način da trajno povećate svoje prihode, pa ću u narednim kolumnama opisati kako ćete prepoznati još neke “nevidljive” prihode.

Na primjeru naše čitateljice opisat ću jedan vid nevidljivog, a time i izgubljenog prihoda.

Iz njezinog pisma se jasno vidi da ona ne smatra da ostvaruje prihod kroz humanitarni rad, iako itekako radi i bez problema nalazi puno novaca za projekte koje vodi. Nesvjesno se odrekla svoga prihoda, pa je zaključila da njezin humanitarni rad nema za nju financijsku vrijednost, pošto je unaprijed namijenjen korisnicima njezinih projekata. Zašto?

Krivnja stvorila minus

Dva su razloga. Prvi je zato što ima uvjerenje da nije moralno naplatiti užitak u radu. Stoga slobodno uživa u humanitarnom radu, u koji usmjerava većinu svoje kreativne energije, ali istodobno ima krivnju što prima plaću kao liječnica. Krivnja joj je stvorila minus.

Drugi razlog je robinhudske naravi. To znači da vjeruje kako je sasvim u redu da onaj tko ima novaca pomaže one koji su potrebiti. Vidi se da se u tome odlično snalazi. I to je ok. Međutim, problem je što podsvjesno smatra da je taj novac “oduzela” onima koji ga imaju, pa ga zato ne želi doživjeti niti kao svoj prihod, niti kao svoj standard, već ga direktno, mimo svog proračuna, usmjerava onima kojima je namijenjen. Tako izbjegava loš osjećaj da je nekome “uzela” novac, a ima dobar osjećaj da je pomogla onima kojima je pomoć potrebna.

Majka Tereza je imala sličnu zadaću. Međutim, ona je bila izuzetno sposobna poslovna žena, koja je bila svjesna da svoj prihod ostvaruje “prodajom” svojeg jedinstvenog proizvoda – svoje karizme, koja služi njezinoj zadaći. Bilo je dovoljno da se negdje pojavi, pa da ljudi automatski vade novac iz novčanika. Na taj način je ostvarivala svoju misiju i svoj standard – pomaganje siromašnim i bolesnim ljudima. Njezini prihodi i rashodi su bili usklađeni, i nije imala osjećaj da nema dovoljno. Ostvarivala je ogromnu količinu nevidljivog prihoda (duhovno ispunjenje zbog ostvarenja misije), koji je stvarao veliku količinu vidljivog novca. Kada joj je jedan novinar rekao da on ne bi mogao raditi to što ona radi niti za milijun dolara, ona mu je kratko odgovorila: “ne bih niti ja”.

100 posto rada – 30 posto prihoda

Međutim, naša čitateljica nema svijest o svojim ukupnim prihodima. Pojednostavljeno rečeno, ona 100% svoga kreativnog rada pretvara u cca 20-30% financijskog prihoda. Zbog toga isto tako nema niti osjećaj da su njezini humanitarni programi jednako njezin standard kao što je to kredit za kuću, putovanja…

S obzirom da je “izgubila” velik dio prihoda, logično je da osjeća kako je njezina financijska energija usmjerena suprotno od njezinog bankovnog računa, a što također rezultira debelim minusom.

Rješenje joj je da shvati kako je sav novac koji je “prikupila” svojim radom i svojim viškom energije njezin prihod, bez obzira što nije uplaćen direktno na njezin račun. Nadam se da će shvatiti da količina njezinog rada stvara njezin ukupan prihod, koji odgovara njezinom integralnom standardu. A standard je sve što omogućuje rast, razvoj i napredak, bilo da je to materijalne ili duhovne prirode.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr

Foto: Damir Barušić