Sve što vam se u životu događa je posljedica vaših uvjerenja, jer njima nesvjesno dajete pažnju i energiju. Ako mislite da ste žrtva nepravde, da vas drugi iskorištavaju i varaju, da o drugima ovisi vaš život, da nemate posla i novaca, tada će tako i biti, ali ne zato što je to istina, nego zato što u to vjerujete.

.

.

.

Načelo uvećanja kaže da se uvećava, širi i napreduje sve ono na što istinski (iz duše i srca) usmjerimo pažnju i energiju, te da su uvećanje i napredak svrha i smisao života.

Jedini istinski napredak je uvećanje i širenje svojih istinskih vrijednosti, a jedini istinski interes je izražavanje poštovanja i ljubavi.

Pažnjom se pokazuje interes i važnost, te potvrđuje vrijednost. Bilo svjesno ili nesvjesno, uvijek držimo pažnju na onome u što vjerujemo da je istina. Primjerice, ako vam je pažnja na uvjerenjima „nisam dovoljno dobar“ i „ne zaslužujem“ , a nije na onome što vi zaista jeste, matematika je jednostavna: ostvarit ćete ono što mislite da jeste, a ne ono što jeste. Još jednostavnije rečeno: sve što vam se u životu događa je posljedica vaših uvjerenja, jer njima nesvjesno dajete pažnju i energiju. Ako mislite da ste žrtva nepravde, da vas drugi iskorištavaju i varaju, da o drugima ovisi vaš život, da nemate posla i novaca, tada će tako i biti, ali ne zato što je to istina, nego zato što u to vjerujete. Energiju i pažnju dajemo onome u što vjerujemo, a ne onome što želimo ostvariti.

U ekonomiji se načelo uvećanja i napretka ostvaruje u kupoprodajnoj transakciji. Tada se kreativni višak transformira u financijski višak (o čemu sam pisala u prošloj kolumni).

Napredak ovisi isključivo o vašoj samosvijesti

Recimo da ste zaposlenik. U momentu kad prodajete svoj proizvod, a to je kad primate novac za svoj rad (rad je vaš proizvod), imate priliku napredovati. Kažem da imate priliku zato što napredak ovisi isključivo o vašoj (samo)svijesti.

Ako ste svjesni da svojim radom sebe izražavate, te doprinosite stvaranju nove vrijednosti i uvećanju društvenog proizvoda zajednice u kojoj živite, tada napredujete. Ali ako mislite da radite za drugoga (poslodavca, državu, klijente), tada ste u svijesti siromaštva i ne napredujete, nego stagnirate. Na tom mjestu većina ljudi ima blokadu. Pogledajmo zašto.

Ljudima je teško shvatiti i prihvatiti činjenicu da sve u svome životu sami stvaraju, pa tako i svoj novac.

Kada se u dođe do pitanja novca, tu prestaje „duhovnost“ i zavlada isključivo ego. Zato nema daljnjeg razvoja dok se istinski ne shvati što je novac. Nažalost, još uvijek prevladava mišljenje da ćemo problem novca riješiti kad naučimo vještine kako ćemo postati bogati. Cvjeta edukacija o novcu, s jednim jedinim ciljem – kako doći do novca. Izgleda da mnogi još uvijek vjeruju da novac raste na drveću i da o našoj s(p)retnosti ovisi kako ga ubrati. Novcu smo pripisali svojstva koja nema i od njega smo napravili zlatno tele kojem se klanjamo.

Te predrasude treba ukloniti.

Prva predrasuda

Prva predrasuda je da se roba razmjenjuje za novac. To podrazumijeva da je novac nešto konkretno i od vas odvojeno, što drugi imaju a vi nemate. Ovo je najčešća i najopasnija zabluda, jer polazi od uvjerenja da ga vi nemate (a rekli smo da se ostvaruje ono u što vjerujete). Uz to vjerujemo i da ga se teškom mukom treba zaraditi.

Istina je posve drugo. Novac stvarate sami i nitko vam ga ne daje. Novac je kvantifikacija vaše kreativne energije. Vrijednost novca stvarate prilikom svake kupoprodajne transakcije, a drugi ljudi (kupci) samo potvrđuju da su vaše kreativne ideje uspješno materijalizirane. Tek kad vaše ideje, usluge i proizvode predate drugima, tada ste završili proizvodni proces, a plaćanje je potvrda da su drugi primili vaš proizvod. Za razliku od obične priznanice, novčanica je priznanica koja predstavlja društveno dogovorenu količinu radne energije.

Važno je da kupac energetski adekvatno potvrdi vrijednost koju je primio. Tek tada se dovršava proizvodni proces, ostvaruje neophodan standard i uvećava istinska vrijednost.

Druga predrasuda o novcu je da se istinske vrijednosti ne bi trebale niti prodavati niti kupovati za novac, nego bi se trebale besplatno dijeliti.

Istinske vrijednosti ne možete kupiti ni prodati, ali…

Točno je da istinske vrijednosti ne možete niti kupiti niti prodati, jer ih sve VEĆ imate. Treba ih samo osvijestiti. Zato je točno da vam nitko ne može prodati istinu, zdravlje, mudrost, ljubav, ljepotu, sigurnost, slobodu, moć… ali je isto tako točno da vam te vrijednosti nitko ne može niti besplatno dati. Zato ih je besmisleno očekivati od drugih.

Međutim, plaćanje treba uvijek postojati kada stvarate nešto materijalno što ste namijenili drugima. Kupac vam potvrđuje da ste stvorili nešto što ranije nije postojalo. Bez te potvrde nema uvećanja i napretka. Na primjer kada kupite haljinu, niste kupili ljepotu, nego proizvod; kada kupite knjigu, niste kupili znanje, nego autorov uradak; kada gledate predstavu, niste kupili zabavu, kad dadete milodar niste kupili vjeru, kad darujete novac niste kupili ljubav….ali ste energetski potvrdili da cijenite to što vam netko omogućuje da ostvarite svoje istinske vrijednosti.

Pravedna razmjena

Treća predrasuda je da nema pravedne razmjene. Prodavač uvijek misli da je dobio manje novaca nego što njegov proizvod vrijedi, a kupac misli da je dao više novaca nego što je dobio vrijednosti. To je zato što prodavač ne cijeni svoj proizvod, a kupac ne vjeruje da zaslužuje standard koji želi.

Međutim, ako ste financijski samosvjesni tada znate da kupcu uvijek dajete veću upotrebnu vrijednost nego što ste od njega financijski dobili, ali ste zadovoljni jer vam je kupac omogućio ostvarenje financijskog viška. Svjesni ste da će kupcu upotrebna vrijednost vašeg proizvoda (haljine, knjige…) uvećati njegov standard i omogućiti mu da ostvari svoju istinsku vrijednost (ljepotu,znanje…). Na taj način uvećavate svoju kreativnu samosvijest.

Isto tako, tada znate da uvijek kada kupujete dobivate više (u upotrebnoj vrijednosti), nego što ste financijski uložili u nabavku potrebnog proizvoda. Zato vam svaka kupovina postaje investicija u povećanje vlastite vrijednosti, bez obzira ulažete li u poslovni ili osobni standard. Na taj način uvećavate svoju financijsku samosvijest.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr

 

Foto:Damir Barušić