Zaista živimo u ludom i opasnom svijetu. Svega ima za sve, a grcamo u dugovima i strahujemo za golu egzistenciju. Umjesto da surađujemo i koristimo bogatstvo koje nam je na raspolaganju, mi se međusobno borimo i iscrpljujemo.

.

.

.

.

Višak je integralni dio stvaralačkog procesa, i pojavljuje se od njegove prve do njegove posljednje faze.

U prvoj fazi se pojavljuje kao višak kreativnih ideja i nadahnuće, u drugoj fazi kao radni entuzijazam, u trećoj kao financijska dobit, a u četvrtoj kao novostvorena vrijednost (standard).

Najpoznatiji i najatraktivniji oblik viška je profit. Pitanje tko stvara profit i borba za njegovo prisvajanje obilježili su dvadeseto stoljeće. Danas se upravo na tom pitanju mijenja svijest i ruši stari svijet. A sve zato što se kreće od druge faze stvaralačkog procesa – rada, a ne od prve faze – onoga tko je taj koji radi.

Zaista živimo u ludom i opasnom svijetu. Svega ima za sve, a grcamo u dugovima i strahujemo za golu egzistenciju. Umjesto da surađujemo i koristimo bogatstvo koje nam je na raspolaganju, mi se međusobno borimo i iscrpljujemo. Nije to samo ludo i opasno, nego i krajnje glupo, nerazumno i nepotrebno.

Međutim, sukob je normalna posljedica stare paradigme i unutar ego svijesti se nikada neće riješiti, bez obzira koliko i kako mijenjali ekonomsko – politički ustroj. Sve je to kozmetika (premda sofisticirana do neprepoznatljivosti), dok se ne shvati suština.

Čovjek je u sukobu sam sa sobom.

Shvaćanje načela viška pomoći će vam da transcendirate svoj vlastiti sukob i shvatite da vas nitko ne može iskorištavati, a isto tako će vam pomoći da uklonite krivnju da vi nekoga iskorištavate.

Načelo viška polazi od činjenice da svaki čovjek u svom stvaralačkom potencijalu ima višak stvaralačke energije namijenjen drugima. Ljudi koji su toga svjesni, svoj „višak“ svjesno pretvaraju u svoje bogatstvo: ideje, usluge i proizvode, sa sviješću da na taj način doprinose ostvarenju zajedničkog cilja zajednice.

Ponovit ću opet, jer je ovo važno shvatiti, tu je prekretnica u svijesti: svi već imamo višak, s njim se rađamo, samo ga trebamo ostvariti. To je naša zadaća – materijalizirati višak.

A upravo na ovom mjestu, već u startu, ego izvrće istinu i kaže: ničega nema dovoljno.

To je kolektivno uvjerenje, i sve dok ga ne osvijestimo, kreirat će nam duhovno i materijalno siromaštvo. Zbog tog uvjerenja mnogi u svijetu umiru od gladi, ali jednako „nemaju“ niti oni koji „imaju“ materijalna bogatstva. To izgleda nevjerojatno, ali je tako. Sve dok vjerujemo da nemamo dovoljno, zaista je svejedno koliki su nam prihodi, što posjedujemo, kakav nam je društveni status, jer osjećaj nedostatnosti i strah od budućnosti je svima isti. Čak je ljudima s manjim prihodima lakše, jer je i snaga tog osjećaja manja.

Možda i ja ne bih ovo tako dobro razumjela, da se ne bavim istraživačkim radom. Svakodnevno se susrećem s istinskim problemima „uspješnih“ poslovnih ljudi i znam što je ego, kako funkcionira i koje su mu obmane i obrane.

I zato opet napominjem, važno je shvatiti da je svima već u potencijalu, dakle u startu, ugrađen i višak energije. Iz potencijala izviru kreativne ideje i potrebna energija za njihovu realizaciju. Kako ćete prepoznati koje su to aktivnosti za koje imate višak energije, ilustrirat ću na jednom primjeru.

Recimo da iz srca želite kuhati. Što će odrediti imate li višak energije? Samo vaše pitanje: želim li kuhati samo za sebe ili i za druge? Svatko ima energije za ono što želi. Ako ste usklađeni sa svojim kapacitetom, tada vam je ono što radite lako, jednostavno, ugodno i interesantno. Konkretno, ako vam spremanje ručka za deset ili pedeset ljudi predstavlja lakoću i veselje, to je znak da imate više energije nego što vam je potrebno da skuhate ručak samo za sebe. Najvjerojatnije ćete otvoriti restoran i kuhati sa zadovoljstvom za toliko ljudi, ili ćete često pozivati goste.

Pojednostavljeno rečeno, ono što vas veseli raditi za druge je pokazatelj vaše istinske zadaće. Zato je besmisleno svoj posao tražiti izvan svoga srca. Nitko umjesto vas ne zna što vas veseli i što želite dati i prenijeti svijetu.

Tako smo došli do druge faze stvaralačkog procesa – rada i stvaralačkog izražavanja. U toj fazi višak se očituje kao radni entuzijazam i odličan je pokazatelj vaše karijere.

Karijera znači da imate dovoljno ideja i energije da stvarate za druge. Postoji samo jedan pokazatelj vaše prave (božanske) karijere, a to je pitanje koje vam se automatski pojavljuje kad nešto radite: Kako bi moj rad koristio drugima? Čežnja za davanjem je automatski ugrađena u vašu karijeru. Svatko želi predati svoj višak, jer je on namijenjen drugima i stvara psihološki pritisak dok ga se ne preda, bez obzira hoćete li ga pretvoriti u financijsku energiju ili ćete ga darivati kao svoj kreativni doprinos.

Mnogi ljudi imaju puno različitih interesa, pa im nije jasno kako odabrati pravi interes kao svoju karijeru. Ne brinite, u vašoj karijeri će svi vaši interesi biti usklađeni. Kako? Vidjet ćete.

Najtužnije je kad ne možete raditi ono što volite. Dva su razloga. Ili ne znate što je to, jer ste toliko uronjeni u ego uvjerenja o tome da ne vrijedite i ne zaslužujete, pa nemate kontakt sa srcem, koje jedino zna. Ili znate što želite, ali ne vjerujete da ćete s tim poslom osigurati egzistenciju. U oba slučaja se radi o kreativnoj blokadi, koje se treba što prije riješiti.

Formula uspjeha je zapravo krajnje jednostavna – prepoznati što želite raditi za opću dobrobit.

U trećoj fazi stvaralačkog procesa višak se očituje financijski. To znači da se onoliko kreativne energije, koliko ste pretočili u ideje, usluge i proizvode, i to drugima predali kao upotrebnu vrijednost, transformira u financijsku dobit.

U četvrtoj fazi stvaralačkog procesa, koja se odnosi na upravljanje novcem, višak služi uvećanju vrijednosti i standarda, kako pojedinaca, tako i društva u cjelini.

Načelo uvećanja opisat ću u sljedećoj kolumni.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr
Foto: Damir Barušić