Jednog dana u parku žena je sjela do čovjeka koji je sjedio na klupi u blizini igrališta. „Ono je moj sin tamo!“ rekla je, pokazujući prstom na malenog dječaka u crvenoj majici koji se spuštao niz tobogan.

„Jako zgodan dječačić!“, rekao je čovjek. „Ono je moj sin na vrtuljku u plavoj majici.“ Tada je pogledao na sat i pozvao je svog sina. „Što kažeš na to da idemo?“

Dječak je odgovorio: „Još samo pet minuta tata, može, molim te? Samo pet minuta.“ Čovjek je kimnuo glavom, a dječak se sretan nastavio dalje vrtjeti na vrtuljku.

Minute su prošle i tata je opet pozvao svojeg sina. „Vrijeme je da idemo.“ Dječak je ponovno pitao. „Tata, može još samo pet minuta?“ Čovjek se nasmijao i rekao OK.

„O, vi ste izgleda jako strpljiv otac?“, rekla je žena.

Čovjek se nasmijao i potom rekao: „Moj stariji sin prošle je godine stradao kada je automobil naletio na njega dok je vozio bicikl ovdje u blizini. Nismo nikada provodili puno vremena zajedno i sada bih dao sve da imam još pet minuta s njim. Obećao sam sam sebi da istu grešku neću ponoviti s mlađim sinom. On sada misli da je dobio još pet minuta da se ljulja, a zapravo je istina da sam ja dobio još pet minuta da ga gledam kako se igra.“

 

Izvor: preuzeto sa Interneta, autor nepoznat

Foto: Damir Barušić