Mi razmišljamo često, gotovo uvijek. Rijetki su trenuci kada naš um ne stvara misli. Velike većine proizvedenih misli nismo niti svjesni. Gotovo uvijek razmišljamo o nečemu što se dogodilo u prošlosti ili o nečemu što će se dogoditi u budućnosti. Što nam donosi takvo razmišljanje?

Razmišljajući o prošlosti stvaramo si emocije poput grižnje savjesti i kajanja, razočaranja, ljutnje, nezadovoljstva zbog nečega što se nije dogodilo onako kako smo željeli. Razmišljajući o budućnosti stvaramo si emocije poput straha, neizvjesnosti, nesigurnosti zbog razmišljanja da se nešto neće dogoditi onako kako mi želimo da se dogodi.

Razmišljajući o prošlosti i budućnosti odričemo se jedinog vremena koje postoji, a to je sadašnji trenutak. Ništa se nije dogodilo i ništa se neće dogoditi van sadašnjeg trenutka. Sve što se dogodilo u prošlosti: naš prvi korak, vožnja biciklom prije mjesec dana, kuhanje jučerašnjeg ručka i sl., događalo se u tom sadašnjem trenutku. Sve što će se dogoditi u budućnosti: završetak škole, odlazak na more, odlazak u mirovinu i sl., događati će se u tom sadašnjem trenutku.

Mi upravljamo svojim umom. Pokušajte barem na trenutak osjetiti savršenost sadašnjeg trenutka: mirisa cvijeća, dodira odjeće, dodira vjetra na koži, duboko udahnite i izdahnite, pogledajte drvo pored kojeg prolazite, dotaknite svoje tijelo, pratite nastajanje svojih misli, istražujte mirise, slušajte zvukove oko sebe, budite svjesni svojih osjeta i svojeg postojanja u sadašnjem trenutku.

Življenje u sadašnjem trenutku daje mir i radost postojanja. Sadašnji trenutak daje slobodu i nevezanost.

Damir Barušić