Nikada nemojte pristajati na kompromise. Bolje je ne postići dogovor, nego pristati na uskraćivanje. Svako odustajanje od svog standarda je pukotina kroz koju će se vrlo brzo pojaviti nezadovoljstvo koje će narušiti odnos. Međutim, važno je razlikovati kompromis od konstruktivnog rješenja, jer izgledaju slično.

.

.

.

Komunikacija sve više zauzima važno mjesto u poslovnoj politici i strategiji. Svaka malo naprednija firma (pogotovo ako je vlasnik stranac) zna da poslovni uspjeh ovisi o dobrim međuljudskim odnosima i timskom radu. Stoga angažiraju razne stručnjake kako bi zaposlenike naučili vještinama dobre komunikacije.

Za svaku je pohvalu što shvaćamo da bez zadovoljnih ljudi nema uspjeha i napretka. Na dobrom smo putu.

Dobri odnosi temelje se na poštivanju osnovnih ljudskih prava. Osnovno pravo svakog čovjeka jest njegovo pravo da se autentično izrazi. Na ovom pravu leže temelji demokratskog društva. Slobodno se izraziti znači da smo sposobni uskladiti svoje misli, riječi i djela, da nismo licemjeri koji jedno misle, drugo govore, a treće rade. Sve dok ne postignemo usklađenost između misli i djela to jest dok se ne počnemo slobodno izražavati, osjećat ćemo unutarnju napetost, nemir i nezadovoljstvo, a ljudima nećemo vjerovati.

Ne možete biti iskreni?

Tu zapinjemo, jer smo puni ograničavajućih uvjerenja koja nam govore: opasno je govoriti svoju istinu, nije dobro biti iskren, to je samoživost, ljudi te neće razumjeti, ljudi će te osuditi, napustiti, iskoristiti, odbaciti… Ljudi često negoduju kad im kažem da su u lošim odnosima zbog svoje neiskrenosti. Uglavnom se opravdavaju u stilu: ne znaš ti moga šefa, muža, ženu, sina… s njima se jednostavno ne može biti iskren.

Neki dan mi se jedna mlada djevojka potužila: “Odlučila sam biti iskrena i reći dečku sve što prema njemu osjećam i kakvu vezu želim, i znaš što sam otkrila? Svoj strah. Strah me njegove reakcije, mislim da mu se to što ja želim neće svidjeti i da će me ostaviti, zato šutim i pristajem na njegove uvjete koji mi ne odgovaraju.”
“A zbog čega si u vezi s dečkom koji ne želi isto što i ti?” – zanimalo me. Sama se iznenadila s vlastitim odgovorom, koji je promucala kao da se ne radi o njoj: “Pa, izgleda da radije pristajem na nezadovoljstvo nego na samoću.”

Drugi pak “trpe” tiraniju na poslu, jer se ne usude reći svoje mišljenje da ne dobiju odgovor: “Ako nisi zadovoljan potraži drugi posao.” Ne usude se izraziti što misle i što žele, jer strahuju za svoju egzistenciju. I tako, svatko ima svoj razlog zbog kojeg se ne usudi izraziti sebe.

Preuzimanjem odgovornosti za posljedice nestaje strah

Rješenje je jednostavno: trebate odlučiti da ćete preuzeti odgovornost za sve posljedice koje mislite da vam se mogu dogoditi ako budete iskreni prema sebi i prema drugima (kao što su na primjer raskid veze, ostajanje bez posla…). Preuzimanjem odgovornosti za posljedice, nestaje strah (od posljedica) i vi ste napokon slobodni. Tek tada, kada se bez straha i krivnje odlučite biti svoji i autentično se izražavati, tada će se u vašem životu početi događati “čuda”: nestat će odnosi koji vam ne odgovaraju i počet ćete ostvarivati odnose kakve želite. Zato, ne razmišljajte što drugi misle i žele, nego se slobodno izrazite. Vi u svome životu utvrđujete svoje kriterije.

Nadalje, naše je pravo drugima ponuditi svoj program. Ponuda je osnova svakog pregovaranja i dogovaranja. Drugi ljudi ne znaju što mi mislimo dok im to ne kažemo. Zato je važno jasno i točno predstaviti ono što nudimo. Što smo jasniji i precizniji, to je manja šansa za nesporazum i nezadovoljstvo. Ništa nemojte podrazumijevati i pretpostavljati.

Uz vaše pravo na ponudu, neophodno je znati da vam drugi ljudi imaju pravo reći NE i reći DA, odnosno prihvatiti ili odbiti vašu ponudu. Ova spoznaja će vas trajno osloboditi krivnje da se namećete ako nešto nudite, predlažete. Kada istinski prihvatite činjenicu da reakcije i odgovori drugih ljudi nemaju osobnu poruku (u stilu: “kupujem tvoj proizvod ili prihvaćam tvoj prijedlog što znači da te poštujem, volim, cijenim”, ili obrnuto: “ne prihvaćam tvoju ponudu, tvoj prijedlog, što znači da te ne cijenim i ne poštujem”), tek tada ćete moći surađivati samo s onim ljudima, koji žele prihvatiti ono što im nudite.

Pravo reći NE

Također, naše je pravo tražiti ono što želimo, naravno, opet uz uvažavanje da nam drugi imaju pravo reći NE i reći DA. Tek kada jasno izrazimo što želimo, drugi nam mogu slobodno dati ono što nam treba, naravno ako to imaju i ako nam to žele dati.

Nikada nemojte pristajati na kompromise. Bolje je ne postići dogovor, nego pristati na uskraćivanje. Svako odustajanje od svog standarda je pukotina kroz koju će se vrlo brzo pojaviti nezadovoljstvo koje će narušiti odnos. Međutim, važno je razlikovati kompromis od konstruktivnog rješenja, jer izgledaju slično. U oba slučaja izgleda da se nečega odričemo. Kompromis je uvjerenje da nešto što imate, morate žrtvovati da dobijete ono što nemate. Konstruktivno rješenje znači da ništa ne žrtvujete, jer znate da uvijek postoji način da postignete ono što želite, ako to isto želi i druga osoba, te ste se stoga spremni “odreći” svojih ideja o tome kako ćete i na koji način ostvariti zajednički cilj. Kompromis znači da odustajete od neke svoje vrijednosti (na primjer slobode) da dobijete drugu vrijednost (na primjer ljubav i prihvaćanje). Konstruktivno rješenje znači da vam je važno da svi ostvare iste vrijednosti. Kada god trgujete s vrijednostima doživjet ćete razočaranje i neuspjeh. Zato uvijek, na početku svakog dogovora prvo utvrdite svrhu odnosa, to jest utvrdite da li svi želite istu vrijednost (na primjer zabaviti se ili nešto naučiti). Tada ćete sigurno i bez kompromisa (bezuvjetno) ostvariti zajednički cilj. Zato je toliko važno točno izraziti ono što želimo, bez obzira da li nudimo ili tražimo i dati sebi i drugima pravo na izbor.

Isto tako, i drugi ljudi imaju pravo nama nuditi i od nas tražiti ono što žele, pri čemu je naše pravo reći DA ili reći NE. Ako se držimo ovih prava, tada nam nitko ne može nametati svoju volju i zahtijevati ono što ne želimo. U suprotnom ćemo uvijek imati osjećaj da drugi ljudi krše našu volju.

Iz svega proizlazi da samo o nama ovisi kakve ćemo odnose imati s drugima. Ako poštujemo ljudska prava, tada ćemo imati samo dobre odnose, jer u loše nećemo ni ulaziti. Ako sebe ne izrazimo, tada kršimo svoju volju, odnosno sami sebe zlostavljamo. Dobri odnosi su preduvjet sretnog života, jer bez drugih ljudi ne možemo ostvariti svoju svrhu i zadaću. A uvjet za dobre odnose je biti dobar sam prema sebi.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr