Ljudi koji vjeruju da novaca nema dovoljno, koji strahuju da bez njega mogu ostati, koji misle da s novcem mogu kupiti zdravlje, moć, ljubav, blagostanje i ostale istinske vrijednosti, nalaze se u sirotinjskoj svijesti, bez obzira na količinu novaca koju zarađuju.

.

.

.

Kada su novinari upitali našeg poznatog režisera, zašto u njegovim filmovima ima toliko puno scena sa seksom, on je odgovorio da je to jednostavno zato što je seksualno ponašanje najbolji način da opiše karakterne osobine glavnih likova. Vjerujem da je tako, iako to područje ljudskog izražavanja nisam posebno proučavala. Ali sam zato proučavala novac i znam da on točno i precizno pokazuje nivo svijesti svakog pojedinca. Zapravo, seksualna i financijska energija su samo dva važna aspekta naše životne energije, koja je sama po sebi neutralna, ali “poprima” oblik i vibraciju koju joj daje naš um.

To ću ilustrirati na primjeru mita i korupcije.

Iz Europe nam poručuju da trebamo smanjiti korupciju. To je kao da nam poručuju: halo vi tamo, promijenite se, s takvim ponašanjem ostajete i dalje na Balkanu. Problem je što nam nisu objasnili kako da to učinimo, pa pokušavamo primijeniti svoje metode. Sprovodimo akcije tipa: tresla se brda, rodio se miš. Ja to zovem ponašanje, kada rješavamo posljedice, a uopće se i ne zapitamo što je pravi uzrok problema. Naravno, također mijenjamo i zakone (opet ponašanje). Problem sa zakonima je u tome, što ih možemo lako donijeti (prepisati), ali ih ne možemo primijeniti, jer za primjenu treba promijeniti svijest ljudi. I tu stanemo, to nemamo od koga prepisati, jer promjena svijesti dolazi iz nutrine svakog pojedinca a ne po naredbi i propisu. I zato se ljutimo na Europu, jer stalno nešto smišlja kako bi nas natjerala na promjenu, i to “za naše dobro”. To nas podsjeća na roditelje koji su uvijek bili nezadovoljni, pa smo jedva čekali da se osamostalimo, da ih više ne moramo slušati. Naravno, što se nas tiče, uopće se ne bi morali mijenjati. Takvi kakvi jesmo mislimo da smo super, samo je čudno što to drugi ne vide. Mnogi se prave da ne razumiju da je Europa realna metafora za novu svijest, a Balkan za staru svijest, i da nam je “ulazak” u Europu, zapravo odlična prilika da testiramo svoju poziciju. A možda, baš zato, što to svi itekako razumijemo, osjećamo toliku nelagodu pred mišlju da nas tretiraju kao Balkance. Čak smo odmah promijenili ime kina Balkan, u Europu. Da pokažemo gdje spadamo. Da zaista imamo europske standarde, ne bismo se uopće brinuli oko učlanjenja, već bi bili Europa u svakom pogledu.

Vratimo se primjeru mita i korupcije. Zašto bi netko uopće primao mito?

Većina ljudi se nalazi na vrlo niskom nivou financijske svijesti, ima sirotinjsku svijest. Možda ćete se iznenaditi kada vam kažem da sirotinjska svijest ne ovisi o količini novaca na računu, već o odnosu prema novcu. Ljudi koji vjeruju da novaca nema dovoljno, koji strahuju da bez njega mogu ostati, koji misle da s novcem mogu kupiti zdravlje, moć, ljubav, blagostanje i ostale istinske vrijednosti, nalaze se u sirotinjskoj svijesti, bez obzira na količinu novaca koju zarađuju. Takvi ljudi stvaraju zalihe, jer se plaše nestašice u budućnosti. Budući da su u stalnom strahu od gubitka, “nestašica” novca im nikada ne dozvoljava niti trenutak mira i žele stvoriti dovoljne zalihe da samo malo predahnu. Nažalost, taj trenutak mira u kojem bi rekli: “Sada mi je dosta” ne dolazi, nego raste nemir i tenzija. Zato smišljaju kako doći do još više novaca, jer misle da će veća količina donijeti taj mir. Tako postaju ovisni o novcu. Pohlepa je psihološko očitovanje te ovisnosti. A svaka ovisnost je ista – nikada dosta. Zbog straha da će ostati bez novca, za koji misle da će im osigurati mir i zadovoljstvo, ovisnici pristaju na sve opasnije opcije da dođu do svoje “droge”, pa se upuštaju u krađu, manipulaciju, malverzaciju, prevaru i korupciju. Umjesto da ih se tretira kao ovisnike i da im se pomogne, takve ljude se osuđuje i šalje u zatvor (ako pretjeraju u lošem ponašanju).

A zbog čega dajemo mito?

S druge strane su oni koji daju mito. To su ljudi koji ne vjeruju da mogu slobodno ostvariti ono što žele. Ne vjeruju u sebe i svoje sposobnosti i zbog toga misle (najčešće nesvjesno) da ne zaslužuju to što im treba. Znam primjer gospođe kojoj je sin liječnik i preko svojih kolega joj je osigurao bolnički krevet i termin za operaciju, ali je ona imala potrebu prije operacije dati još i “kuvertu” doktoru koji ju je operirao (bez znanja sina). Zanimalo me zbog čega je to učinila, kada je već imala preporuku sina. Objasnila mi je da joj je to donijelo mir, jer je mislila da to doktor očekuje (što je i potvrdila, naravno). Ljudi koji daju mito misle da sve trebaju zaslužiti i ne vjeruju drugim ljudima. Primjer ove gospođe možda nije uobičajen, jer većina ljudi daje mito zato što se to od njih jasno traži, ali zato zorno opisuje pravi psihološki motiv radi kojega nekoga podmićujemo.

Mito i korupcija su krajnosti iskrivljenog odnosa prema sebi, drugim ljudima i novcu. Međutim, kada god mislite da netko traži više nego što ste vi spremni dati, vi ste u istoj situaciji i prema njemu ćete osjećati ogorčenost i smatrati ga sebičnim, a sebe ćete doživljavati kao žrtvu koja je iskorištena. Stalno živimo prema obrascu u kojem se sebičnost osuđuje a žrtva prihvaća.

U Istini nema niti žrtve, niti sebičnosti. Ljudi koji vjeruju u sebe, slobodno se izražavaju i surađuju s ljudima s kojima imaju zajedničke ciljeve. Njih nitko ne može prevariti, niti oni imaju razloga nekoga varati, jer znaju da je sve što se čini iz srca (Sebe), na opće zadovoljstvo i opću dobrobit. Definitivno, ne mora se biti niti žrtva, niti sebičan, niti iskorištavati druge, niti biti iskorišten. Ali se mora promijeniti svijest. Prvi korak da se to postigne je prestati okrivljavati i optuživati sebe i druge zbog nepoželjnih situacija u kojima se nalazimo, nego upravo te i takve situacije iskoristiti za preobrazbu. Sve drugo (dokazivanje tko je u pravu) je uzaludno gubljenje energije.

.
Napisala: Natalie Luks, autorica knjige Duhovna ekonomija – novi pogled na ljudske vrijednosti (uskoro izlazi iz tiska)
Kontakt: natalie.luks@zg.t-com.hr.
Izvor: Monitor.hr